Bolje je spriječiti nego liječiti
piše: Žarko Delač
Posljednji teroristički napad u Parizu nedvojbeno je otvorio mnogo pitanja. Jedno od njih je i pitanje žrtava.
Naime, nedugo prije toga dogodila se strašna avionska nesreća ruskog zrakoplova u Egiptu! Bilo je i više žrtava iako se ne smiju one kvantificirati jer svaka je žrtva dovoljan razlog za zabrinutost i ljudsku tugu.
No, ako je tome tako, pitam se zbog čega i prema žrtvama avionske nesreće nismo postupili s istom empatijom kao i prema žrtvama pariške tragedije?
Nisam primjetio ili sam možda u krivu, kako smo palili svijeće ispred ruskog veleposlanstva, pravili facebook profile ili svjetlosne kreacije u bojama ruske zastave.
Sljedeće se pitanje veže uz uzrok, a ne posljedicu terorizma na europskom tlu.
Naime, vidljivo je kao su teroristi europski građani, dapače po nekoj inerciji ili tradiciji, kršćani koji su se preobratili na islam. I upravo je tu odgovor na sadašnju situaciju.
Naime, vrlo organizirani vjerski sljedbenici islama vrbuju nove članove preko društvenih mreža i igara pa čak i playstiona. Postupaju vrlo sofisticirano, a posebno su usmjereni na nezaposlene i getoizirane Europljane kojima vrlo lako ispiru mozak. A tome je uzrok nestajanje tradicionalnih obiteljskih okupljanja i druženja, odgoja uz očeve i majke, odbacivanje kršćanskog načina živa, a suprotno tome nesmiljeno uvođenje liberalizacije, legaliziranje pobačaja, poronografije, rodne jednakosti i stvaranje kulta materijalizma.
Uhvaćeni u zamku spretnih, vještih i dobro plaćenih psihologa, dezorjentirani mladići postaju laka meta i dobar materijal za vrbovanje.
I dok se iz svojih udobnih fotelja nalogodavci zadovoljno smiješe uspjesima svojih plaćenika i uživaju u samoubojstvima europskih državljana, pretvorenih u vjerske fanatike, političari i dalje govore o prijetnji iz Sirije i susjednih država.
Kada će shvatiti kako su sami proizveli ovo stanje i malaksalost duha i vjere te konačno započeti potpuno drugačiji rat?
Umjesto daljnjim zveckanjem oružjem i novim nasiljem, mlade Europljane treba zaposliti, bračne zavjete vrednovati, zabraniti hedonističke pokrete i vrednovati dohovne vrijednosti.
Tada će se isušiti bara iz koje se novače ekstremisti svih boja i opredjeljenja, a istodobno neće i čuvena katedrala Notre Dame zjapiti poluprazna čak i za vrijeme Sv. mise posvećene žrtvama terorističkih napada.
I na kraju, završavam s pitanjem: – Kako će naša država povećati stupanj sigurnosti odnosno, najavljenu strožu kontrolu granica?
Svima je valjda jasno kako nam je granica porozna kao sir.
Takva će do daljnega ostati sve dok se obećani Schengenski režim ne preseli na naše granice.
Ili, doslovno, ne preuzmemo sami stvar u svoje ruke.
Do tada, neka nam je svima sretno i neterorističko vrijeme.