razgovor zabilježila: Sonja Breljak
Na poziv kolega iz programa Glas Hrvatske HRT-a, s kojima imamo dugu i vrlo dobru suradnju, odazvasmo se sudjelovati u emisiji Hrvatima izvan domovine. Emisija je emitirana u netom prošli četvrtak. S kolegiciom Koranom Kovačić Abramović progovorismo (glavna urednica, potpisnica ovih redaka) tom prigodom o par tema aktualnih u posljednje vrijeme na Hrvatskom glasu Berlin.
Glas Hrvatske (GH): Na svečanosti održanoj u Gradskoj knjižnici u Zadru, Hrvatsko književno društvo ogranak Zadar proglasilo je dobitnika prve Nagrade Goran Bujić-književnici novinari, nagrade koja nosi ime vrsnog zadarskog novinara i književnika. Bilo je preko 70 prijedloga iz raznih ogranaka, na kraju je žiri izdvojio pet nominiranih klandidata. A prva nagrada pripala je našoj kolegici, Sonji Breljak, novinarki, književnici i urednici Hrvatskog glasa Berlin. Gospođo Sonja, iskrene čestitke od suradnika s Glasa Hrvatske.
Hrvatski glas Berlin(HGB): Najljepše Vam zahvaljujem!
(GH): Vi ste evo, vrlo dirljivo zahvalili na ovoj nagradi. Mogu reći da ste u nekoliko rečenica zapravo saželi bit novinarskog i književnog djelovanja u iseljeništvu.
(HGB): Najprije, naravno, ova nagrada me vrlo dotakla a dotakla me i riječ koju je izrekla prof. Žaklina Kutija, direktorica privatne gimnazije u Zadru. Ona je dodjelu obrazložila time da je moj rad, ono što činim, vrlo slično radu i životu pokojnog kolege koji se intenzivno bavio novinarstvom i književnošću.
To me potaklo da izgovorim ono što iseljenici vrlo često i vrlo dugo žele reći domovini. Da su jako ponosni i sretni kad domovina baci pogled na nas, kad vidi čime se mi bavimo. Rekoh im u stvari kako dolazim iz daljine. Tamo gdje nije samo po sebi razumljivo, kao ovdje, svaki dan čuti hrvatsku riječ. Njome se moli, kune i plače, raduje i žaluje. A u svakodnevnom životu, u prolazu češće izgovara: Guten Tag i Aufwiedersehen. Oko te hrvatske riječi potrebno je ovdje vani sklopiti ruke, potruditi se, i to ne samo kako bi sebe njome obogatili već kako bi od toga nešto preteklo i generacijama koje dolaze. Pa im spomenuh uz to i kako je ovdje u Berlinu svojevremeno živio i preminuo hrvatski književnik, Fran Mažuranić. Na spomen ploči kuće u kojoj je stanovao stoje zapisane njegove riječi: “I kad hrvatski ne govorim, ja hrvatski snivam. A snivam vrlo često!” Pa eto, spletom nekih čudnih životnih okolonosti, ja dišem i pišem, riječ stvaram, primam i prenosim, upravo onima, s onima i o onima što, širom svijeta, daleko od svoje domovine, još te hrvatske snove imaju. I da je domovina taj moj rad primjetila i nagradila ovom nagradom, meni je uistinu ponos i jako zahvaljujem.
(GH): Sljedeće godine bit ćete i Vi članica žirija?
(HGB): Točno, pravila ove tek utvrđene nagrade su takva da sam iduće godine član žirija i odlučujem o onom tko će u buduće dobiti ovu nagradu. Veliko mi je zadovoljstvo bilo družiti se s kolegama, osjetiti dah i toplinu domovine, čuti njihovu poeziju, jedan jako, jako lijep susret.
(GH): Novinar i kniževnik bio je i pokojni Emil Cipar, Vaš kolega i prijatelj i jedan od osnivača portala Hrvatski glas Berlin. Uredništvo portala ovih dana u njegovom rodnom gradu priprema i predstavljanje jedne knjige.
(HGB): Od ove godine naš rad podupire i Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Dakle, primjetili su naš rad pa su nas simbolično ali nama vrlo značajno sufinancirali. Tako da smo se odlučili na jedan izdavački pothvat. Uz financiranje portala izdajemo i knjigu pokojnog kolege koji eto nije imao mogućnost da doživi, da čuje priznanje i vidi dodjelu nagrade a vrlo je zaslužan i za jedno i za drugo. Knjiga se zove “Ono malo duše” /”Ein Hauch von Seele” -Priče o djetinjstvu, iseljeništvu, povratku, autora Emila Cipara.
Promocija je u Slavonskom Brodu, u petak 11.12.2015. u Gradskoj knjižnici s početkom u 18 sati. Knjigu su uredili u stvari suradnici našeg portala a naslovnicu je uradio Marko Kern, akademski slikar, Emilov prijatelj iz mladosti.
Evo, mi na ovu promociju pozivamo sve naše suradnike, čitatelje, rođake, prijatelje, poznanike i likove iz priča i pripovijesti Emila Cipara, kojih je stvarno puno. Dođite! Bit će nam zadovoljstvo s vama podijeliti, u vaše ruke spustiti vrijedno duhovno blago pokojnog kolege.
(GH): Dakle, knjiga “Ono malo duše” sadrži izbor tekstova Emila Cipra objavljenih na Hrvatskom glasu Berlin?
(HGB): Točno. Na našem portalu je preko 300 Emilovih tekstova. Ovo je mogla biti samo impresija, izbor od 59 tekstova koji svjedoče njegov život, iseljenika i povratnika, dakle ono što čini sudbinu brojnih nas vani.
Istovremeno s promocijom naše knjige, i kolege sa slavonskobrodskog portala sbplus u kojemu je Emil Cipar bio suradnik, novinar- kroničar i kolumnist, predstavit će knjigu sabranih Emilovih tekstova objavljenih na ovom portalu, ponajviše u rubrici “Hrvatska-was ist das” čiji naslov je ponijela i knjiga. A bit će predstavljena i lijepa izložba Emilovih novinarskih fotografija.
(GH): Rad vaših suradnika je, može se reći, vrlo primjećem, jedan kolega je netom gostovao i na Hrvatskoj televiziji.
(HGB): Mi smo portal, mjesto za one koji odlaze, dolaze, vraćaju se, traže put. To su neke naše teme. A takvi su nam slični i suradnici. Oni svojim pjesmama, pričama i zapisima traže duhovni dom. Jedan od takvih je i pjesnik skrivena građanskog identiteta koji piše pod pseudonimom Sven Adam Ewin. Upravo je bio gost na Trećem programu Hrvatske televizije.
Njegovim divnim stihovima, objavljenim kod nas u povodu obljetnice smrti velikog Tina, do sada nigdje i nikada recitiranim, dakle ovo je i premijera, pozdravit ćemo vas na kraju ovog susreta.
Sven Adam Ewin: NE DAM VIHORU
a ja ću tine priznat pred svima
da nisam stvoren za taj let
ja sam ti onaj što korijen ima
duboki korijen za me svêt
taj korijen seže do tebe care
i do pjesnika naših svih
kroz vas mi rastu kapilare
u svoje pjesme ja vas skrih
pa neka puše pa neka kosi
neka je vihor nek je bog
ne dam vihoru da lišće nosi
jezika milog tvog i mog
Eto, i mi svojim radom ne damo vihoru da lišće nosi, jezika našeg dragog!
(Emitirano 03.12.2015. u emisiji Hrvatima izvan domovine programa Glas Hrvatske Hrvatskog radija).