MI, PODVINJCI …

piše: Stjepan Poljaković
foto: Šokački portal

Podvinje/ Kao nekakav bloger, pisac, kroničar, red bi bio da sve vas koji ste dovoljno hrabri i čitate ono što napišem, upoznam s mjestom u kojem živim.

„… Mi Podvinjci šećemo po Brodu  i pomalo zezamo gospodu…“

Podvinje, selo koje se spominje još u doba srednjeg vijeka, pod nazivom Vinica, Vinje, spušta se s ogranka Dilj gore Pribudovac prema gradu Brodu. U 20 –om stoljeću  između nas i grada ispriječio se autoput Zagreb-Beograd, tako da se crkva i dobar dio sela vide s autoputa na ulasku u grad Slavonski Brod.

Nekada je Podvinjsko brdo  bilo načičkano vinogradima, voćnjacima i ljetnikovcima pretežno brodske gospode. Kažu da odatle i dolazi naziv mjesta …pod vinjem, pod vinogradima, Podvinje. Danas smo prigradsko naselje, od centra grada do nas ima nekih 6 kilometara.

„….Sveti Ante Ljiljane moli za nas….“

Antunovo u Podvinju je nadaleko poznati kirbaj i zavjetni svetac, kako u brodskoj tako i u Bosanskoj Posavini. Osim vjerske imao je i svoju društvenu dimenziju jer se na tisuće vjernika slijevalo  i još uvijek slijeva sa svih strana, pa nije bilo neobično čuti gornji  napjev u kolu.

Prvi zapisi o crkvi u Podvinju potječu iz 1577. a Župa Svetog Antuna Padovanskoga osnovana je 1734.  Današnja crkva sazidana je u periodu od 1886.-1889. godine.

„…U Podvinju u gornjemu gradu, malo nas je al smo za paradu…“

Gornji Grad je drugi naziv Podvinja koji se nekako uvriježio pred kraj 20-og stoljeća. Selo više nije selo u onom klasičnom smislu, skoro sve poljoprivredne površine pretvorene su u male kvartove, ulice.

„...Podvinje su naselili stranci, par Ličana ostalo….“

Današnji naraštaji Podvinjaca su uglavnom radnici  u Brodu i oko njega. Industrijalizacija Broda privukla je radnike sa svih strana Lijepe naše i pokojne Jugoslavije, tako da je, uz Ličane starosjedioce, Podvinje naselilo i nešto Hercegovaca, Dalmatinaca i u najnovije vrijeme Bosanci iz Bosanske Posavine.

Za vrijeme Vojne krajine Brođani i svi u okolici su poštu slali ili dizali u poštanskom uredu u Podvinju. Samo se mjesto razvijalo oko crkve Svetog Antuna na strateški važnom putu za Novu Gradišku, Đakovo i prijelaz preko Dilj gore. Podvinje je bilo sjedište prve brodske kumpanije.

Škola u Podvinju postoji od 1829. godine. U centru preko puta crkve, nova škola koja danas nosi ime „Blaž Tadijanović“ sagrađena je 80-ih godina 20-og stoljeća.

Najpoznatiji đaci stare škole su pjesnik Dragutin Tadijanović i mnogim Podvinjcima nepoznati glumac Mato Grković. Za razliku od Tadije koji se rodio u Rastušju Mato se rodio u Podvinju a slavu stekao na daskama Zagrebačkog HNK kao dugogodišnji član glumačkoga ansambla.

Podvinjci su poznati po nadimku…PEKMEZARI….

“Iz Podvinja krenuo je Lola, sa pekmezom podmazao kola..“

Legenda kaže da je jedan lola upregao konje u kola i primjetio da mu točkovi škripe i na veselje svih komšija sjetio se da ih podmaže pekmezom. Negdje na putu točkovi zapekli a pčele i ostala leteća napast ga fino izbole pa je umjesto u Brodu lola završio u bećarcu, a Podvinjci dobili nadimak Pekmezari.

U Podvinju je nekada radila svilana za preradu dudovog svilca, tako da su i Podvinjke nosile svilene nošnje.
​
„…Svila šuška, šlingeraj se širi a Podvinje po rakiji i pekmezu miri…“

Tako se zove centralna folklorna manifestacija u Podvinju. Mi joj tepamo „Svila“ ili „Pekmezijada“.

​Od 1926- te godine tradiciju svega vezanog za Podvinje čuva KUD PODVINJE. Prije 15 godina odlučiše da prvih dana u rujnu u goste pozovu društva iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja na degustaciju friško skuhanog pekmeza i friško pečene rakije, od domaćih šljiva.

Iz bakinih ormara i škrinja vade se stare svilene nošnje a poslije službenog programa domaćini sve goste počaste druženjem uz tamburaše do pred zoru.

Eto, to su neke od crtica o mjestu u kojem stanujem.

Za kraj malo statistike. Kažu da nas danas ima sve skupa oko 3800-3900. Župa Podvinje  sa filijalama: Tomica, Rastušje, Vranovci i Bukovlje broji oko 9000 duša.

Što sam znao ja sam napisao !!!