EUROPA ILI HRVATSKA

O čemu je riječ
piše: prof. Žarko Delač

Blagodati ili nedostatke Europske unije prema svemu sudeći današnja će generacija hrvatskih državljana uskoro osjetiti. No pitanje je trebamo li i zašto čekamo da nas netko drugi potakne na pozitivne pomake u uređivanju naše države. Jedne takve, reklo bi se, sitnice svjedoci su mnogobrojni hrvatski skijaši koji posjećuju austrijska skijališta. Riječ je o odvojenom skupljanju otpada i mogućnošću njegovog bacanja u posude za biootpad, staklo, plastiku ili limenke. Naravno kako nas na to upozoravaju i revni domaćini jer ipak mi smo za njih  tamo neki zaostali balkanci nesvjesni potrebe i obveze pravilnog razvzrstavanja otpada! Pitam se jesu li u pravu?
No nisu to jedine tekovine zapadnoeuropske civilizacije i kulture. Naime imao sam nesreću da me u Švicarskoj zateklo sniježno nevrijeme i naravno nema druge nego staviti lance. I baš u to vrijeme pored mene se zatekla dobronamjerna švicarka i upozorila kao je to zabranjeno.
Zapravo nije zabranjeno staviti lance ali to mora učiniti ovlašteni djelatnik i za tu uslugu ispostaviti račun u kojem je uključen i porez. Odmah mi je postalo jasno i zašto je na zapadu radno vrijeme od 9.00 do 17.30 sati. Pa zato da nikome niti ne padne na pamet da radi dodatni posao na crno ili u fušu i da za to ne plati porez. I da …kod njih se radi 8.5 ili 9 sati jer pauza za gablec nije plaćena.
Prihvativši se računice i zbrojivši koliko godišnje potrošimo na pauzu za marendu ili gablece dobih 15 dana  za koje smo plaćeni a da nismo radili. Blaženi naši sindikati!
Stoga sam se s velikom radošću vratio u naš dobri stari sustav i bez problema se s društvom  aklimatizirao uz kavicu i cigaretu, naravno …gdje drugdje nego u središtu Zagreba. Nije nam bilo problem pronaći otvoreni kafić ili terasu za razliku od tako uštogljenih zapadnjaka koji nemaju potrebe družiti se ni u kafićima.
Ustvari oni niti ne postoje kod njih. Nakon teške odluke u koji kafić navratiti te pronalaska slobodnih mjesta jer unatoč radnom vremenu na svakom je koraku bila gužva …uzeo sam u ruke i novine. Tek toliko da se malo informiram o novostima obzirom da sam posljednjih 10 dana izbivao iz Hrvatske. Nije da se nisam mobitelom javljao doma i uredno nabijao roaming račune ali novine su novine. Ubrzo sam bio u elementu i u društvu započeo po dobrom hrvatskom običaju političku raspravu. Povod je bila obljetnica priznanja Hrvatske  na kojoj  nisu sudjelovali vodeći predstavnici državne i političke vlasti.
Predsjednik Josipović je u crvenom Zaboku izgleda započeo predizbornu kampanju svoje stranke i umjesto s braniteljima družio se s veselim zagorcima. HSS-ovci su obilježavali obljetnicu smrti Jože Pankretića a za SDP-ovce i ostale nisam uspio pročitati čime su se bavili na dan priznanja Republike Hrvatske.
Nadalje pročitah kako su svoj glas opet podigli hrvatski branitelji tražeći zaštitu od vlastite države koju su uzgred rečeno vlastitom žrtvom i stvorili. Nisam zaboravio niti na crnu kroniku. Kada tamo koje li koincidencije u strašnoj nesreći poginuli su sinovi hrvatskog branitelja udarivši vozilom u spomenik hrvatskim braniteljima.
I sve nekako vezano uz branitelje, politiku. Nije stoga čudo što su se glasovi nazočnih eksperata za politiku pojačali. Jer nema većih znalaca u politiku i …naravno nogomet  od  Hrvata.
Stoga sam ispivši na brzinu u međuvremenu naručenu i malu pivicu jer žuja je ipak zakon naglo ustao i udaljio se od zahuktalih debatnika. Možda ipak u Europi i nije tako loše o čemu ćemo ipak donijeti nadam se vrlo uskoro vlastite prosudbe .