piše: Sandra Marelja Muić
Malo je razdoblja i događaja koja su se u Lijepoj našoj mogla posljednjih godina smatrati normalnim, dobrim, ili nedajbože uspješnim.
No, ovaj siječanj zbilja ostavlja sve daleko u sjeni iza sebe po uvrnutosti situacije.
Nakon mučnog razvlačenja postizborne nebuloze, brojenja dana do objave konačnog sastava vlade i novih imena, ispalo da se objekt pravio na temeljima od pijeska, a zidovi da stoje u magli, kao u onom filmu sa Benom Kingsleyom.
Mandatara nitko ne može pratiti dulje od jedne minute zbog loše naracije, MOST-ovi ministri potpuno zeleni i nepoznati, a ministri Domoljubne koalicije vuku auru desničarstva. Novopečena oporba pjeni više od Likvija. Poraz je uvijek težak, pogotovo kad u finishu izmakne pobjeda iz ruke, a i sve na što se trebaju sada navikavati nije baš jednostavno.
Prvo se treba naviknuti na gubitak fotelje i na novi trojac na vrhu.
Na nekakvom proeuropskom putu i jesmo bili i solidno se odmakli od vječnog Drugog svjetskog rata, te se gledali posvetiti aktualnim problemima i više neuspješno nego uspješno se nositi s time – s obzirom da smo ipak u trećem milieniju.
Sada će branitelji dobiti ministra koji govori o registru izdajnika, a kulturnjaci doktora znanosti koji antifašizam gleda kroz ružičaste naočale.
- godina, a neki ljudi koji će voditi svoj resor i imati svoj portfelj u državi spominju, govore, možda čak i temelje sebe i svoje buduće djelovanje na zlima iz prošlog stoljeća koje je milijune ljudi koštalo života i promijenilo kartu svijeta.
Usred tog svega lamentiralo se i o prijedlogu zagrebačkog rektora da se ćirilica uvede kao izborni predmet. Smatrao čovjek da od svoje silne pameti mora nešto pametno reći, pa eto. Država na respiratoru a on se brine o ćirilici.
Za početak bi svakako mogli uvesti predmet lijepog ponašanja svima. Možda da se posavjetuje sa novim kolegom iz kulture.
Svakako je dobro vidjeti nova, nepoznata lica koja ne možemo povezati s krivim i protupravnim radnjama, korupcijom, nepotizmom.
Dobro, dio tih se preselio u zastupničku stolicu saborsku, ali tamo ih ionako neće često biti. Važno da nema niikoga iz onih groznih zelenaških garnitura jednih i drugih, šta im se još prsti lijepe od pekmeza iz tegle u kojoj su grabili, a nekima je bilo toliko malo da su bili i sjeli u nju.
Njih se, zbilja ne možemo zaželjeti više jer su svojim ponašanjem doveli Hrvatsku u potpunu gospodarsku krizu koja je poput domina potakla socijalni, moralni i etički (ras-)pad društva, te u konačnici i same valove iseljavanja.
To, što su očigledno svi i više nego neiskusni za preuzimanje gradilišta i gašenja požara u svojim ministarstvima i što svaki put kad novi premijer govori, imamo dojam da mu je konjunkturni grafikon iza leđa i da nam izlaže plan spasa propalog poduzeća, ne ulijeva puno sigurnosti moram priznati. Preslika managera koji s jednog brifinga juri na drugi.
Ništa puno što bi zazvonilo u uhu, sve tržišno orijentirano, manje politički, manje prema naciji. Podsjeća jako na udžbenike iz ekonomije, malo originalnog, malo svoga. No, možda je sva u bit u tome . što jednostavnije, što kraće, što manje riječi.
Ministricom socijalne politike imenovana bivša časna sestra, javnosti poznata po svom radu s ovisnicima.
Čitam kako nas je pozvala da molimo za njen rad i rad cijele vlade nove. Bome.