piše: Stjepan Poljaković
Jeste li se ikada upitali što je uzrok ljudskom nezadovoljstvu?
Sumnjam da svi skupa uživamo u atmosferi koja je ovladala društvom ili u vijestima koje nas svakoga dana zapljuskuju.
Jedan paket koji je umjesto tri dana putovao tri tjedna natjerao me da se zamislim.
Samo po sebi je razumljivo … a u stvari da li je …da ujutro stisnemo prekidač za svjetlo, odvrnemo slavinu s vodom.
Koliko se toga podrazumijeva i za koliko smo toga zahvalni? Pošaljemo paket i očekujemo da stigne u “roku odmah”.
Pitamo li se kome imamo zahvaliti za sve dobro oko nas.
To što smo nešto zaradili ili platili nije garancija da ćemo to i dobiti, svjedoci smo iskustava ljudi oko nas. Pa kada mi sve uredno dobijemo što smo htjeli, zahvalimo li se ikome?
Mislim da je manjak zahvalnosti dobrim dijelom uzrok nezadovoljstva.
Sjetite se svih ljudi koji su vama ili nekome bili za nešto zahvalni? Kako su se ponašali? Spoznaja da ste nešto dobili a niste trebali, u vama, ako imate iole ljudskoga u sebi, izaziva osjećaj radosti i zahvalnosti.
Pogledajte sebe i svoju okolinu u realnom svjetlu. Ugasite televizore, zaboravite na novine, reklame, virtualni svijet i počnite misliti.
Zašto je Stvoritelj htio da živimo u zemlji s vrlo umjerenom klimom? Bez obzira na odstupanja mi ne znamo što su užasne hladnoće, žege, požari, poplave, potresi…. Dobar dio svijeta se s time suočava svake godine.
Kada bi pretresli svoje ormare koliko robe bi bio višak, kada bi presložili svoje jelovnike i racionalizirali ih koliko bi hrane (za nekog drugog) uštedjeli?
Ne sjedam nikome na savjest nego ukazujem na ono za što bi trebali biti zahvalni. Dobar dio toga smo zaslužili ali ima i dio onoga što je “Bogom dano” i za što bi trebali zahvaljivati.
Zahvalni ljudi su recimo to tako, ponizniji i svakako krotkiji, raduju se sitnicama i uživaju u njima. Osim toga, darežljiviji su, radije dijele dobra koja imaju s onima koji nemaju, u svakome slučaju radije od nezahvalnih.
Kome biste vi nešto darovali -onome tko je zahvalan ili tko je nezahvalan?
Predlažem svima nama mali test. Kada god dođete u napast kukati, nabrojite si prvo ono na čemu bi trebali biti zahvalni. Pokušajte, istjerajte bunu i kukanje osjećajem zahvalnosti.
Na kraju krajeva, najveće borbe vodimo sa svojim umom.
Uzmite si vremena, recimo, mjesec dana. Uostalom, i odlazak kod raznih ologa uzima vremena.
Ovo je na kraju, ipak besplatno.
Zahvaljujte kada vam se kuka!