KAD MENDULE PROCVITAJU

piše: Sandra Marelja Muić

Nekako smo brzo ostavili veljaču iza sebe. Iako ove godine sa čak jednim danom više, lipi moj grad ju je prožvakao ekspresno i već se sprema za  ožujsko sunce ili marčane bure, vidjeti ćemo što nam slijedi. Razna događanja su znatno doprinijela tome da ovaj zimski mjesec hibernacije što prije prođe. Veliki košarkaški kup Krešimira Ćosića organiziran na zadarskom Višnjiku kao svojevrsni revival legendarne košarkaške popularnosti ovdje, valentinovsko puštanje lampiona koje se pomaknulo za tjedan dana, više humanitarnih akcija za mlade oboljele s ovog područja. Početkom veljače lijepo priznanje; izbor Zadra za destinaciju broj jedan među europskim destinacijama.

Organizirano od strane troje mladih zadarskih entuzijasta, koji su grad prijavili europskoj udruzi  European Best Destinations i vodili cijeli postupak, ovo online natjecanje uspjelo je pobuditi medijsku pažnju i ponukati ljude da glasaju za našu antičku ljepoticu. Koliko je bilo lijepo vidjeti dobronamjerno sudjelovanje sviju iz regije, a vjerujem i šire u glasanju, te potporu brojnih  javnih osoba u tome, toliko je ružan ostao utisak neposredno nakon pobjede, kada su se čak iz lipog našeg grada ljudi podsmjehivali te karikirali ovu pobjedu u nešto drugo. Zašto ipak nismo svi sretni zbog toga, zašto ipak nismo za opće zadovoljstvo, a kao naočigled svi jesmo. Kao stablo gorke mendule  koje zadivljuje cvatom među ostalim mendulama, ali jedino ono  poslije na nepcu ostavi gorki ružni trag.

Opća kriza društva nije, naravno, ni nas ovdje mimoišla, (hrvatski) jal i socijalna ogorčenost  čine svoje, no ovdje potpuno neprimjereno. Zbog ove titule  nećete dobiti posao na osnovu svojih kvalifikacija u ovom gradu, niti ćete doći na red kod liječnika u vrijeme koje ste naručeni, ali nećete moći ni osporiti da brojkom i slovom živite u najpoželjnijoj europskoj turističkoj destinaciji 2016. godine, a za to su se pobrinuli troje  mladih ljudi kojima taj grad nije dao puno prilike nego su je sami stvorili.

Za one  kojima to još uvijek teško pada sigurno ima drugih destinacija za život gdje bi im se možda iz dana u dan bilo lakše nositi s tim.

Da rad i entuzijazam donose svoje rezultate, pokazali su i mladi zadarski jedriličari ovaj vikend koji su u svojoj klasi osvojili svjetsko zlato u Buenos Airesu i mi se radujemo s njima – od srca. Njihove zadarske sportske kolege iz boksa su u isto vrijeme  sebi osigurale medalje na Državnom prvenstvu seniora, iako se zna u kakvim oskudnim uvjetima i s niskom financijskom potporom svi mukotrpno treniraju cijelu godinu.  Isti dan je i predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza  odabran da bude iz Zadra, pa se i s njim radujemo.

Sva ta priznanja i uspjesi su došli na osnovu rada i upornosti, želje i discipline da se prepozna kvaliteta i dosljednost, nisu nagli jednokratni uspjeh koji će zasjati na nebu i sunovratiti se opet natrag.  Lijepa poruka mladima da se nešto može i da se vrijedi boriti za to, da je kvaliteta puno više od jednokratne naplate (apartmana) u prvoj prilici.

Život iza turističkog celofana ide svojim tokom i svojom težinom te lipi naš grad ima i drugih briga.  Pored razdrmanih orgulja kojima je recentno jugo dalo finish, ima i svoje socijalno ugrožene stanovnike koji su upućeni na usluge socijalne samoposluge koja aktivno djeluje od prošle godine. Smještena u samostanu sv. Frane na poluotoku nije baš pri ruci onima koji bi pridonijeli nešto jer moraju tražiti i plaćati parking na poluotoku, a i nisu vremena kada se ima viška često pa se police lako izprazne. U tu svrhu se koriste gradske akcije, kao i nedavno puštanje lampiona za Valentinovo održano tjedan dana kasnije,  ne bi li se njihovom prodajom prikupilo sredstava za samoposlugu.

450 obitelji je upućeno na bon za tu ustanovu i građani su se potrudili da četiri tisuće lampiona odu pod oblake u veličanstvenoj kulisi noći, mora i kamena, prelijepoj razglednici za ostatak svijeta.

Sprega turizma i socijale ovdje nije rijetka. Čitam u Zadarskom listu da radnici u proizvodnji „Maraske“, rade za 2.700,00 kn cijeli mjesec iako je dobit tvornice porasla za dvadeset posto. Jedina su tvrtka u toj grupaciji kojima financijska situacija nije još riješena u smislu kolektivnog ugovora i ostalih mjera.

Proizvoda „Maraske“ su pune sve suvenirnice i svi kafići i sve trgovine, i njihovi likeri i sokovi su brend zadarske turističke destinacije. Osobno ne vjerujem da uopće postoji toliko  stabala višanja maraski, niti u zamisli a kamoli u obliku stabla s korijenom  u zemlji na osnovu kojih se baš najvažniji od tih proizvoda, Maraschino liker i Maraska amarena sok,  mogu napraviti. Isto tako ne vjerujem ni da se ovih milijun lavandinih stvarčica koje se prodaju i prave od hrvatske lavande, jer ovdje nema ni jednog polja lavande kao prvo , a kamoli neke gro plantaže, pa odakle onda barem u ovoj županiji našoj toliko autohtonih proizvoda.

Osam sati rada za trakom radi bljeska zlatnog turističkog zuba. U stvarnosti su to plaćene režije, kruh i mlijeko i ništa više.

Ako, uopće.

Opet gorak okus mendule.