Iz naše arhive/ objavljeno 13.03.2016.
Sven Adam Ewin
kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen
sav u vama pojedinačno a vi u meni cijeli
kako raspreden ovdje od sebe nikad željen
da budem s vama u zvijezdi u nekoj općoj zdjeli?
svojeglav pečat ja sam i onda kada me nema
i kada bol u meni nikako neće da mine
kad razdavan ovako… razasut sam u svjema
pa kako onda da budem u svojoj biti tine?
duboke jarke ja sam svud oko sebe iskopao
strašnim krokodilima opkope sam naselio
i ne znam više kome već sebe nisam dao
ja u kvartetu solo a u duetu trio
zidine puškarnice sumpor i vrela voda
ja sebar bez obje noge što ustraje i hoda
Oksimoronu svačiji, nikom pripadajući!
Poklonu bezvrijedni, neprekidno dajući!
Proroče zagonetni, univerzume pjevajući,
Moj briljantni nepoznati brate….