piše: Nataša Pecić-Janković
Rekla bih ti, ali ne znam što?
Reći ću ti, ali ne znam kada?
Rijetko govorim, ti to dobro znaš.
Vec je sve rečeno, ali ti nisi shvatio.
Nećes nikada ni shvatiti jer nisi doživio ono sto sam ja.
Da li si se mozda jednom u ove dvije godine probao poistovjetiti sa mnom? Pa si mi govorio da je meni lagano? A tebi teško?
Govorio si mi da ne znam što je bol i patnja, a nisi proživljavao onu bol što sam ja …kada ti je dijete bolesno, a ti još vrijeđaš…nisi nosio nikoga ispod srca devet mjeseci, da znaš kakav je osjećaj kada nekoga voliš a ne možeš mu pomoći, a tim gore jer je vlastito dijete u pitanju… bol, patnja, strah..
U mislima sam s njima, boli me kada i njih, patim kada i oni, sretna sam kada su i oni sretni…kada si ti to osjetio? Nikada? A znaš osuđivati i zastrašivati, to si znao… itekako.
Znaš ono” treća sreća”…nije u pitanju muškarac, to većina nije shvatila… nego nešto drugo, ti dobro znaš što, a ipak sam se probudila..
Izgleda da netko ima još nekoga posla za mene na ovome svijetu… netko me treba..
Poklekne čovjek,ali se i uzdigne, jer koliko god bolno bilo… isplačeš se, učiniš neku ludost i kreneš dalje… samo koliko čovjek može izdržati?
Bježim pred nevoljama, ne želim se suočiti s njima, to mi je greška… a onda ponovno upadam u taj vrtlog nerazjašnjenog bezdana, misleći da će sve biti u redu… a neće…nikada nije …
Nadaš se, a šanse za tu nadu,tu prokletu nadu su toliko male da ni sama u nju ne vjerujem, čak ni onu malu trunčicu u koju mnogi ulažu posljednje atome snage, da ju ostvare.
Možda je ovako bolje… nikada neću znati.
Možda jednom shvatiš.
Odustajem, jer ponekada nemam snage da se borim sa riječima i ljudima koji nemaju srca ni emocija.
“Nismo svi isti..”da ti si govorio..da budem hladna i proračunata kao ti, ne mogu ja to, ja nisam hladna niti mogu gledati kroz materijalno i titule…za mene su ljudi isti..
U svakom čovjeku vidim čovjeka… pokušam dokazati da svaki čovjek mora imati to nešto ljudskoga u sebi… pogledaj…gdje si ti griješio… zamisli se.
Duboko u sebi znaš svoje greške, ali ne priznaješ, bojiš se, samo kukavice tako žive.
Nastavljam onako kako ja znam, i naučila sam nešto od tebe… ne poklanjati svoje vrijeme nekome tko ga nije vrijedan!