Što nam je više? Probudimo se iz ovog ružnog sna, iz ove opsjene kojoj smo sami otvorili vrata svojom prizemnošću, svojim sebičlukom i kukavičlukom, i strahom i šutnjom!
piše: Dražen Radman
Tražim prave riječi za reći nešto… I sve me vuče da se ovdje može i treba kriknuti, izreći bol i potrebu na način koji bi mogao dotaknuti, odškrinuti vrata nečijeg srca, nekoga tko se već prestao crvenjeti, ali ipak ima još uvijek nade za njegovu dušu…
Sve mi se više čini da idemo ka nekom ponoru, nekoj skoroj tragediji… Centrifuga je sve jača i sve brža i ljudi će se naći u situaciji da će gorčina i mržnja prijeći na sljedeći korak, na utjelovljenje…
Vidim, nažalost, krv koja će poteći, ali ne znam kolikih razmjera… Ako tako bude, neka je bude što manje, a što više nakon toga svi izvučemo Pouku iz koje slijedi Promjena, golema promjena…
Jasno, bez Boga, bez pokajanja i obraćenja neće se ništa bitno dogoditi. jednostavno smu tu gdje jesmo ponajprije zbog ogromnih razmjera bezbožnosti! Posebno kod onih koji bi trebali
biti putokazi prema Kristu. Naprotiv, veliko mnoštvo među nižim i višim svećenstvom uopće ne shvaća ozbiljnost svog vlastitog izgubljenog stanja pred Gospodinom. Zato se i bave sporednim, prošlim, materijalnim, površnim… Zato je tema ustaša i partizana izvrsna prijevara i bačena kost od Zloduha koji se naslađuje kako glođemo jedni druge.
Biblija je izravna, sve nam se to događa jer Boga svoga ne poznajemo, a pravimo se da ga znamo, čak i da imamo prioritetno pravo na Njega. Kakva laž! Kakva zabluda! I još štošta toga ne znamo – jer ne želimo znati.
Što je najgore, ne želimo se ni pedalj mijenjati. Samo se oni drugi trebaju mijenjati jer su oni za sve krivi! Kako mizerno! Kako promašeno!
Što nam je više? Probudimo se iz ovog ružnog sna, iz ove opsjene kojoj smo sami otvorili vrata svojom prizemnošću, svojim sebičlukom i kukavičlukom, i strahom i šutnjom!
Jedino Bog, ponavljam, jedino nam živi Bog može pomoći! Ali, kako će nam se otvoriti oči kad je posljednje stoljeće s jedne strane Boga izbacilo iz javnog života, a s druge strane ga je predstavilo mahom kao Boga koji je zadovoljan ako obavimo par sakramenata i izvršimo par dobrih djela!
Kako tužno!
Kako naivno postadosmo plijen vlastitih niskosti i podlosti!
Siromašni ljudi traže bogatstvo. A bogatstvo nije u nama. Bogatstvo je u Onome koji nas je stvorio i dao Spasitelja – da se spasimo! Doslovno tako!
Izgubljene ovce trebaju Pastira! A pastir nije neki grješni čovjek u kojega redovito ovaj narod polaže nade! Pastir je jedino Svetac Izraelov, Ješua, Krist Otkupitelj!
Mi i ne znamo što je križ. Mi ne znamo što je vjera. Mi ne znamo što je istina. Mi ne znamo što je sloboda. Mi nemamo pojma o toliko toga vrijednog!
Zamijenili smo teze i sada plaćamo skupu cijenu! Zamijenili smo dobro za zlo i sada srljamo u ponor. Tek slijedi pravi pad ako se ne dogodi kakav dramatičan obrat! Možda nam takav pad i treba!
Očito ga zaslužujemo, nema dvojbe!
Ovo što se događa više je od pohlepe za materijalnim. Više je i od obijesti. ovo je svojevrsni delirijum pri kojemu se događa doista kolektivna grogiranost koja u svoju klopku povlači i one koji samo misle da su uspjeli prevariti i opljačakati druge.
Nitko ne može izbjeći pravednoj ruci Božjoj. Pitanje je samo trenutka. Šoviše, kako groteskno, oni koji su ‘na vrhu’, među najnesretnijim i najnapetijim su ljudima na svijetu. A milijuni im zavide.
Isti milijuni koji bi činili isto da mogu.
Onda se čudimo! Onda mislimo da o našoj sudbini odlučuje šačica moćnika. Ne! O našoj sudbini odlučujemo mi sami!
Naš izbor odlučuje našu sadašnjost budućnost! Hoćemo li napokon sjesti u tišini svojih soba, staviti ruke među dlanove ili kleknuti kraj svojih kreveta i vapiti: ”Bože, smiluj mi se! Oprosti mi…”
Hoćemo li napokon baciti ponos u najbliži kontejner i priznati koliko smo maleni i bijedni ljudi? Nije lako, ali ovo više nije stvar za uljepšavanje! Ovo je vrijeme za suočavanje s vlastitim
smećem!
Srce, srce naše je problem! Iz njega sve drugo proizlazi! Kad ne proizlazi Božja istina, ljubav, mir, snaga, mudrost, strpljenje, oprost…, onda nam
nema druge nego grcati u svemu suprotnome!
Onda je to samo naš i isključivo naš izbor!