Oni znaju da je Crna Gora njihova domovina, pohađaju crnogorsku školu, a u svoje slobodno vrijeme hrvatsku nastavu
piše: Snježana Akrap- Sušac
Nakon šetnje „Opatijom bajnom“, obgrljena morem i kamelijama, nije me iznenadilo što su mi u hotelskoj sobi slike moga vrta i mojih kamelija, koje odavno nisu zapravo moje, stalno bile pred očima. Taj cvijet, uz mimozu, oduvijek mi je bio simbol bokeljske ljepote i profinjenosti.
Što mi znači Boka i zašto sam otišla, pitanja su koja neću postavljati jer je sada to besmisleno. Ne znam bih li bila sretnija da sam ostala jer živim u doista prekrasnom dijelu Hrvatske- Istri. Ono što svi svjesno ili podsvjesno osjećamo je da nas nostalgičnim čine godine koje prolaze i želje koje se više ne mogu ostvariti.
Upravo zato me oduševljavaju mladi ljudi puni žara i entuzijazma, konkretno sada mislim na polaznike hrvatske nastave u Kotoru i Tivtu. Posramili su me svojim jasnim stavovima i čistim dušama, mene koja nisam imala hrabrosti nedavno objaviti tekst kojeg sam dugo godina željela napisati. Kako mi tzv. odrasli kalkuliramo i koliko smo podložni emotivnim ucjenama!
Kalkulirali nisu divljenja vrijedni učenici koji su na Radio DUX- u pokrenuli emisiju „ Mladi Hrvati Boke“. Njihova mentorica, prof. Ana Šarčević, dopustila im je da sami odaberu naziv. I odabrali su!
Moja je prva reakcija bila strah da im netko nešto ne zamjeri. Čega sam se plašila, pitam se sada. Zašto Hrvati ne bi smjeli reći da su Hrvati? Zar je sramota reći da si Hrvat ili Crngorac ili Srbin ili Englez…mogla bih nabrojiti sve nacije. Svi smo mi ljudi jednako vrijedni i ne bismo trebali sebi dopustiti da svoju nacionalnu pripadnost skrivamo iza vjerske.
Ovi mladi ljudi to nisu učinili! Njih sigurno nisu mučila ni razmišljanja poput moga jer nisu opterećeni prošlošću. Žive ovdje i sada neopterećeni pitanjima tko je od članova njihove obitelji, susjeda ili bilo koga u bližoj ili daljoj povijesti gdje bio i što radio. Njih se to ne tiče. Oni znaju da je Crna Gora njihova domovina, pohađaju crnogorsku školu, a u svoje slobodno vrijeme hrvatsku nastavu, koju je legalno dopustila Crna Gora, a koju financijski podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Dakle, mladi Hrvati Boke su nam nesvjesno očitali lekciju o tome što su zavičaj i domovina, a što nacija. I ako nama nešto smeta u njihovu radu, problem je u nama. Oni takvih problema nemaju.
Tim je veći uspjeh i smisao hrvatske nastave. Njezino se postojanje pokazalo posve opravdanim. Iz klupa izlaze samosvojni ljudi koji znaju gdje pripadaju i tko su. Veći cilj nije mogao biti postignut. U njima se razvijala samo ljubav, njihova srca nitko nije punio nesnošljivošću ni mržnjom. Zato, iako nemam zasluga za to, ponosim se tim mladim ljudima, našom suradnjom na knjizi za djecu „ Mic po mic“ i čast mi je što sam bila gošća u emisiji „ Mladi Hrvati Boke“!
Nešto posve osobno
Antun Gustav Matoš: „Mladoj Hrvatskoj“
Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.
Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
I budi u nama ono gdje su bozi.
U vijeku, kada “misli” svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša.
Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!