tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Na kraju, u netom prošlu nedjelju održane, završne priredbe Hrvatske nastave Berlin, koordinatorica Škole Gordana Kešina, zahvalila je na cjelokupnom angažmanu tijekom školske godine, učenicima, roditeljima a naravno i kolegama, učiteljici: Eli Tončić i učitelju Mladenu Balentu.
Posebno je zahvalila učitelju Mladenu Balentu koji se nakon četiri godine provedene u Berlinu, u radu s djecom hrvatskog podrijetla, vraća u domovinu.
Koordinatorica Hrvatske nastave biranim se riječima, vrlo pohvalno i s puno komplimenata izrazila kako o stručnosti Mladena Balenta tako i o njegovim osobnim, ljudskim kvalitetima.
Nakon toga se i učitelj Balent s par riječi obratio okupljenoj djeci, roditeteljima, gostima i kolegama.
_ Odmah na početku želim zahvaliti svima prisutnima (ali i onima koji nisu danas s nama) što ste mi ovaj moj četverogodišnji boravak u ovom nevjerojatnom, jedinstvenom gradu, učinili još ljepšim, još ugodnijim.
Ove četiri godine prošle su nevjerojatno brzo. Gledam naše učenike, pogotovo buduće petaše ovdje u publici i ne mogu vjerovati da su to oni isti klinci koje sam dočekao s jednakom, ako ne i većom nervozom od one njihove dječje nervoze toliko uobičajene za prvašiće. Bilo je to prilikom našeg prvog susreta prije gotovo pune četiri godine.
No, taj početka začinjen trenucima nesigurnosti, prilagodbe i ponekad nespretnog uigravanja, razvio se u nešto posebno, nešto što ću nositi u srcu zauvijek gdje god bio. Prvo što će mi pasti na pamet pri pomisli na ovaj izuzetno lijep boravak u Berlinu, bit će vaša lica, vaša susretljivost, vaši povremene nestašluci i sve ono što smo naučili jedni od drugih.
Jer, upravo ono što je najbolje u ovom našem poslu jest takozvano, dvosmjerno učenje. Na tragu tome ispričat ću vam jednu anegdotu. Naime, na početku ove moje lijepe četverogodišnje avanture s jednom sam grupom učenika obradio temu domaće životinje i oni su, kako to često biva s tim najmlađim učenicima, nakon toga morali nacrtati svog kućnog ljubimca.
Prva djevojčica nacrta psa i na moj upit što je to, ona kao iz topa: -Moj Čuko iz Hrvatske! Odlično, pas Čuko!-odgovaram pomalo iznenađen te nastavljam dalje. na isto pitanje dječak do nje odgovara: -Ovo je moj Čuko kod bake u Hercegovini! Ja sada još više zbunjen, pitam: -Aha, i tvoj pas se zove Čuko!? Spomenuti dječak je tek kratko potvrdno odgovorio, a ja sam se još neko vrijeme čudom čudio, kako je to neobično ime, Čuko, toliko popularno među našom djecom da se gotovo svaki pas, zove -Čuko.
Eto, tako sam ja ovdje u Njemačkoj, osim njemačkih, od naših učenika, naučio i pokoju hrvatsku riječ.
Bilo je tu još puno zanimljivih siituacija. Vodili smo rasprave o češnjaku, bijelom luku i luku, smijali se riječi -bicikl …Ukratko, bilo nam je zanimljivo i nadasve poučno!
Osim dragim učenicima, na svim tim malim, no izuzetno bitnim radostima, želim se zahvaliti i njihovim roditeljima koji su prepoznali bitnost svega ovoga i često, žrtvovali svoje vrijeme i energiju kako bi naša djeca dolazeći na hrvatsku nastavu, barem jednom tjedno, bila bliže (odnosno, još bliže) Hrvatskoj. Vidjet ćete, ta vaša upornost će se isplatiti. I djeca će vam kad tad biti zahvalna na tome.
I na kraju, nipošto ne smijem zaboraviti spomenuti prošle i sadašnje kolegice. Od prvog dana, od njih sam dobivao neizmjernu podršku i povjerenje. Onih prvih godina bile su to učiteljice Marina i Rachela a ove godine učiteljice Gordana i Ela. Moram priznati da sam se često osjećao kao kap vode na dlanu. I onda neka netko kaže kako nije lako biti jedini muški učitelj u kolektivu.
Na kraju, još jednom, velika hvala, svima. I nadam se, da ću vama, ostati barem u onoliko dobrom sjećanju. kao što ćete, vi ostati meni.
Dragi učenici, želim vam ugodan nastavak školovanja i prije svega bezbrižno djetinjstvo! A svima zajedno pregršt sreće i radosti u svakodnevnom životu.”
Govor učitelja Mladena Balenta, na završnoj priredbi Hrvatske nastave Berlin, a nakon četiri godine rada s djecom i prije povratka u Hrvatsku, popraćen je dugim pljeskom okupljenih u dvorani Hrvatske katoličke misije Berlin. S razlogom!
Učitelju Mladenu Balentu u čiji stručnost i srdačnost smo imali prigodu uvjeriti se i mi s Hrvatskog glasa Berlin, želimo sretan put, povratak i puno uspjeha u daljem profesionalnom i privatnom životu.