piše: Katarina Pavlović
Koliko puta ste pristali na nešto i samim time išli protiv sebe?
Djeca u drugoj godini nauče reći ‘ne’, istražuju mogućnosti negacije. Dvadeset godina nakon toga meni se čini da ja još istražujem.
Ipak, iza ugla dolaze vremena kada govorim: „Ne, ne svemu što nisam ja, svemu što me ne čini boljom, ne čini potpunom!“ Jer sve polovično treba poput korova sasjeći u korijenu tako da mu još neko izvjesno vrijeme ne padne na pamet izaći.
Toliko mi se puta dogodilo kako sam znala da nešto nije za mene. Sve u meni vrištalo bi: „Nemoj!“ a ja bih opet išla protiv sebe. To su oni trenutci kada smo iskreni sa samim sobom.
Negdje na početku nekog odnosa ili događaja sami sebi govorimo kakvi su nam osjećaji prema tome. Prije nego li nam taj događaj ili ta osoba zamagli shvaćanja, mi znamo što će nam sve to donijeti. Znamo, je li to pozitivno ili negativno.
Unatoč svemu, ponekad kao da volimo glavom kroz zid. Varamo sami sebe, govorimo da je to što čujemo laž, da to nema vrijednost, pa ne poslušamo ono što bismo možda trebali poslušati.
Idući puta, kada sami sebi budete govorili što osjećate, pružite si šansu! Naučite vjerovati sebi, svojem instinktu! Dobro se preispitajte! Ne pružajte drugima šansu samo iz sažaljenja, da ih ne biste razočarali! Ne dozvolite ulazak u neke za vas nelagodne situacije samo zato jer niste znali reći ne! Zašto biste sebe uporno tjerali težim putem kad postoji lakši put?
Svaki puta kada sami sebe ne poslušate, vratit će vam se taj bumerang u lice kao opomena i kazna kako biste idući puta bolje razmislili.
Zato, nauči reći ‘ne’ svemu što nisi ti, što nije cjelovito! Reci ‘ne’ svemu što ti ne dira dušu do one najtanje niti!
Budi ti, ugodi sebi, svom unutarnjem ja! Možda te to nauči kada je vrijeme za tebe, za tvoje prioritete, za sve što čini tebe?
Dozvoli već danas reći ‘da’ svemu onome što puni tvoje srce i sve što te čini boljom osobom!