piše: Stjepan Poljaković
Izazov svim čitačima Biblije je da ondašnja vremena i događaje preslikaju u vrijeme u kojemu živimo. Ako vjerujemo Salomonu da je sve taština i da se sve ponavlja, onda se i ovo danas nekada događalo. Razlika je u nijansama i brzini protoka informacija.
Slušao sam ovih dana priču o vremenu sudaca, razdoblju u kojem je Bog dizao duhom nadahnute ljude da savjetom, a nekada i mačem, stanu u obranu Božjeg naroda.
U jednom trenutku narod je poželio imati kralja kao i svi narodi oko njega. Većina je vjerovala da je to dobro rješenje. Bog je preko Samuela upozorio na opasnosti, ali ga je ipak poslao da pomaže kralju.
Šaul, današnjim rječnikom rečeno, fotogeničan oku, u početku je čak bio uspješan vojskovođa. Svjetla reflektora bila su uperena u njega i on se smatrao važnim. Kraljevskom plaštu unatoč, ogriješio se o Božja uputstva i Bog je Samuelu poručio kako je vrijeme da izaberu drugoga kralja.
Nije nevažno što su i Šaul i njegov nasljednik David bili iz najmanjeg plemena.
Benjaminovo pleme, pleme Jakovljevog najmlađeg sina, čije ime u prijevodu znači Sin utjehe, najmanje je pleme od dvanaest plemena Izraelovih, a Bog je iz njega izabrao prve kraljeve. Kao kruna svega, iz toga plemena imao je izaći, kako to Izaija kaže, izdanak Jišajev, Mesija, Pomazanik.
Svima je poznata priča o Davidu i Golijatu. Postoje trenutci u povijesti pojedinaca ili naroda kada im se prepreke čini nerješive. Golijat, gromada od čovjeka, prkosio je narodu čiji je vođa bio odabran od Boga. Većina vojnika nije znala, ili se barem tako činilo, da je Šaul u međuvremenu iznevjerio Božja očekivanja. Izvana je sve izgledalo dobro, osim nevolje na drugoj strani brda.
Pojava pastira Davida koji je bio kraljev osobni harfista na frontu, nije u početku oduševila prisutne. Ionako su imali problema s Golijatovim izazovom. Pokazalo se da nitko nije toliko hrabar da mu se suprotstavi, a Davidova ponuda da on prihvati izazov, dočekana je s podsmijehom.
Malo tko je znao da je osim čuvanja stada, sviranja harfe i pisanja psalama, taj isti pastir imao okršaje s raznim zvijerima koje su napadale njegovo stado.
U Golijatu je prepoznao prijetnju, nevolju, zlo koje napada njegov narod. Vođen instinktom pastira, vjerovao je da Bog koji ga je do tada čuvao, može riješiti problem služeći se upravo njime. Sve je ostalo povijest. Golijat je savladan, a David se unatoč svim preprekama probio na prijestolje.
I mi smo danas suočeni s golijatom. Sve što je zlo, sve što ugrožava mir i opstanak, čini se nepobjedivim. Kamo god se okrenemo, samo prepreke i problemi. Bog s vremena na vrijeme poziva u službu ljude koji po ljudskom mjerilu izazivaju podsmijeh i čuđenje. Biblija je puna naoko ograničenih likova. Porijeklom, izgledom, govorom, godinama,spolom… imali su svoje nedostatke i nisu ulijevali povjerenje bližnjih.
Kao kršćani, imamo priliku u demokratskim sustavima u kojima živimo, birati vođe. David je primjer pravoga vođe. Kalio se na betlehemskim pašnjacima, bio je vođa i prije nego što je realno preuzeo vlast. Njegova spremnost da se suprotstavi zlu ma koliko golemo bilo, spremnost da se stavi u službu narodu, njegova vjera u Boga, donijeli su njemu i njegovome narodu sjajnu pobjedu.
Apostol Pavao nas u poslanici Rimljanima poziva da se molimo za zemaljsku vlast, da ju poštujemo i da pomažemo koliko možemo da sustav u kojem živimo funkcionira kako treba.
Ne ostaje nam drugo nego pokušati prepoznati svoga Davida u sredini u kojoj jesmo, i zajedno s njime vojevati za boljitak svih. Ma koliko god nam se to činilo nemogućim, istina je sljedeća: Bog Davidov i naš je Bog i ono što je dao Davidu, spreman je dati svima koji u Njega povjeruju.