Posjet Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini – spomen mjestu hrvatskih stradanja kroz povijest
Tekst: Matej Škarica
Vruć je srpanjski dan, premda u srcu ljetne sezone promet starom magistralnom cestom je manje-više rijedak. Pred nama se prostrlo Krbavsko polje, mjesto povijesne bitke iz rujna 1493. godine kada su se u ovom ličkom mjestu sukobile hrvatsko-ugarska i nadiruća turska vojska. Krvavi poraz kršćanskih snaga na ovom mjestu označio je daljnji pad i okupaciju hrvatskih zemalja u razdoblju kasnog srednjeg vijeka odnosno pred europsku renesansu. Dok će u narednim desetljećima Zapadna Europa graditi palače i stvarati istaknuta umjetnička djela, hrvatske zemlje Dalmacija, Bosna, Slavonija i Lika zapast će u mračno razdoblje porobljavanja, gubitka teritorija i dugotrajne borbe za očuvanje preostalih dijelova Domovine. Posebice će biti ugrožena dalmatinska unutrašnjost ali i njezina obala.
Čini se kako je povijest Hrvatskog naroda povijest stradanja. Tako su područja Like, Slavonije i Dalmacije stradavala ponovno i u 20. stoljeću koje je bilo posebno nasilno i ispunjeno nedužnim žrtvama. Kada se od smjera Plitvica i Korenice starom magistralnom cestom dolazi u Krbavsko polje zamjećuje se pri kraju polja bijela građevina koja dominira značajnim dijelom krajolika. Vrijedi ju posjetiti. Riječ je o Crkvi hrvatskih mučenika izgrađenoj prije nekoliko godina sa svrhom odavanja počasti svim hrvatskim žrtvama kroz nemirnu povijest. Ovo mjesto pretvoreno je u nacionalno svetište, njegova namjena je plemenita, poučna ali i upozoravajuća – kako se ne bi ponovila zla koja su pogodila hrvatski narod.
Posebice je tu podvučeno stradanje Hrvata u vremenu Drugog svjetskog rata 1941.-1945. godine, kada su zbog svoje pripadnosti i odanosti domovini uz domovinsku vojsku i brojni civili bili na udaru ideološki nastrojenog neprijatelja koji se očito nikad nije pomirio s idejom hrvatske državnosti i narodne čežnje za slobodom. U bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji lički gradić Udbina je bila važna strateška lokacija i vojni aerodrom zbog kojeg su izgrađene i obližnje stambene zgrade za potrebe pilota JNA (oficira i pomoćnog vojnog osoblja). Za vrijeme Domovinskog rata Udbina je konačno oslobođena za vrijeme vojno-redarstvene oslobodilačke operacije Oluja, ljeta 1995. godine.
Ova udbinska crkva koja putnika privlači svojom položajem i bjelinom skladna je, s poluokruglim središnjim dijelom, jednostavno izgrađena s poštovanjem davne tradicije uz uklopljene povijesne elemente pletera, znakova glagoljice i glavnog ulaznog portala po uzoru na srednjovjekovna postignuća hrvatske narodne umjetnosti. Ispred crkve na glavnom trgu je brončani kip pape Ivana Pavla II. koji je za vrijeme svog pontifikata učinio puno za priznanje hrvatske države u svijetu.
Svojim položajem Crkva hrvatskih mučenika izdignuta je iznad polja i smještena na brijegu, a s druge strane na obližnjem platou nalazi se postavljen poveći kameni križ (Vukovarski) s uklesanim poznatim pleterom. Sa strane tog križa uz betonski zid nalaze se poslagane ploče s upisanim nazivima svih hrvatskih stratišta, razdoblje 1941.-1993. godine – od Istočne i Središnje Slavonije, Zagreba i okolice, Posavine, Bosne, Dalmacije i Zagore do Hercegovine i Rame, otkud sve ne…
Ovdje putnici prolaznici ili hodočasnici mogu zastati, pomoliti se i zapaliti svijeću, a konačna namjera je napraviti zid sa spomenom na sva mjesta stradanja hrvatskog naroda kroz povijest.
Upravo tu smo uz brojne druge zamijetili i kamenu spomen ploču (ili spomen kamenje) s natpisom Uzdolskog stradanja branitelja i nevinih civila iz rujna 1993. godine.
Premda pomalo pusto, zanimljivo je ovo i upečatljivo područje, a sama crkva uz spomen mjesto podsjeća kako zaborav ne smije prevladati jer ako se ne uči na pogreškama iz vlastite prošlosti onda zasigurno niti buduća pokoljenja neće moći imati život u miru. Udbinu vrijedi posjetiti i prisjetiti se svih hrvatskih žrtava kroz bližu, te daljnju prošlost ali ujedno se prisjetiti i cijene suživota s drugima.
Neka im je slava i vječni pokoj!