Igor Matijašić
Kako sada stvari stoje, obiteljski liječnici od 1. listopada više neće ispisivati ispričnice učenicima za izostanak s nastave. Zaključeno je tako na Vijeću Koordinacije hrvatske obiteljske medicine koje je održano u Metkoviću.
Ispričnice će davati samo onim đacima koje su stvarno i liječili, a u ostalim slučajevima, poručuju, to je stvar roditelja i nastavnika. Odmah u startu treba postaviti pitanje – nije li upravo iz redova liječnika bilo predloženo da se k njima ne dolazi za svaku prehladu jer će se stvarati velike gužve u čekaonicama?
Liječnici su, dakle, zatrpani poslom i svaka dodatna administrativna zaduženja oduzimaju im previše vremena. Međutim, uvijek postoji i jedan ali…
Njihova odluka u direktnom je nesrazmjeru s Pravilnikom o kriterijima za izricanje pedagoških mjera koje je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a u kojem između ostalog piše (članak 4):
– Pedagoška mjera izriče se i zbog neopravdanih izostanaka s nastave.
-Neopravdanim izostankom smatra se izostanak za koji razredniku nije dostavljena liječnička ispričnica ili ispričnica nadležne institucije, koju je potpisao i roditelj.
-Neopravdanim izostankom ne smatra se izostanak s nastave za koji je roditelj unaprijed tražio i dobio odobrenje i to:
– u hitnim slučajevima usmeno od učitelja/nastavnika za izostanak s njegova sata;
– pisano od razrednika za izostanak do 3 radna dana, ravnatelja za izostanak do 7 radnih dana i učiteljskog/nastavničkog vijeća za izostanak do 15 radnih dana.
-Tijekom školske godine roditelj može osobno ili pisanim putem opravdati izostanak svog djeteta za koji nije dostavljena ispričnica iz stavka 2. ovoga članka u trajanju od najviše tri radna dana, koji ne mogu biti uzastopni.
Hoće li, dakle, od listopada učenici masovno početi dobivati pedagoške mjere? Hoće li bolesnim učenicima (kojima će ispričnicu napisati roditelji) učitelji uopće smjeti opravdati te izostanke? Zašto se jedni moraju pridržavati određenog pravilnika, a drugi ne? I zašto se, pobogu, uvijek sve slama na leđima onih najmlađih?
Nova vlada tek se formira. Dok novi (možda i stari?) ministar obrazovanja zasjedne na svoje mjesto i počne donositi odluke proteći će određeno vrijeme, a listopad je opako blizu. I učitelji će, kao i toliko puta do sada, doći do zida te krenuti postavljati pitanja na koja nema odgovora.
Pritom valja naglasiti jednu itekako važnu činjenicu – pokušajte samo zamisliti kakav bi gnjev u javnosti izazvala odluka učitelja da odbiju sređivati svoje administrativne zadatke kojih je iz godine u godinu sve više. Dnevnici, imenici, e-matica, planovi, pripreme i čitav niz papira koje trebaju odrađivati uz svoju neposrednu nastavu. I pritom postoje itekako jasni rokovi kojih se svi moraju pridržavati. A učitelji bi, baš kao i liječnici, trebali svu svoju pažnju usmjeravati na one koji se nalaze ispred njih.
Stoga bi se doista trebala preispitati odluka donesena u Metkoviću (baš u mjestu iz kojeg potječe osoba koja tako žustro najavljuje reforme i promjene nabolje) jer će već prvo polugodište biti itekako zabrinjavajuće.
I na kraju, ne i manje važno – kad god se događaju nekakve loše stvari vezane uz školsku djecu (a takve obično brzinom munje osvanu u svim medijima), odmah se jave pravobranitelji koji javno iskazuju svoje stavove te traže detaljnu dokumentaciju svega što se poduzelo.
Hoće li se oglasiti i u ovom slučaju? Zasad još nema njihova očitovanja (ili nisu dovoljno medijski istaknuta), a lišće sve brže pada i najavljuje svoj mjesec…