Višestruki anarhizam hrvatskog izbornog zakona
piše: Žarko Delač
Nakon provedenih parlamentarnih izbora redovito se pojavljuju analize koje dovode u sumnju pravičnost postojećeg izbornog zakona, osobito po pitanju potrebnog broja birača svakog pojedinog zastupnika, granicama izbornih jedinica, izbornom pragu, te promjenama stanovništva unutar jedinica koje više nisu podjednake veličine.
Tako je bilo manje-više i nakon ovih provedenih izbora.
No, svi ti opravdani razlozi za reviziju zakona ne idu u prilog najvećim strankama. Stoga ostaju u sferi političkih prepucavanja, te zahvalna tema političkim analitičarima i novinarima.
Ali, ako takve izmjene prihvatimo zbog političkih ili stranačkih interesa, postoje i drugi opravdani razlozi za promjenu arhaičnog izbornog zakona.
Jedan od njih je svakako izborna šutnja, koja se pojavom društvenih mreža i pokretnih telefona više ne može kontrolirati, te je time potpuno izgubila svoju svrhu.
Pitanje je uostalom što je bio i cilj uvođenja takve odluke osim dodatnih razloga za prigovore, nadzor i bespotrebne sukobe. Nadalje, popularizacijom projekta e-građanin i sve snažnijom informatizacijom društva, bespotrebno postaje osnivanje biračkih odbora, uređivanje glasačkih mjesta, tiskanje glasačkih listića, ručno prebrojavanje i pravljenje zapisnika, nadziranje cjelokupnog procesa… Uz to je i skupo, podložno ljudskim makinacijama pri brojanju glasova i, za današnje prilike, vrlo sporo.
Stoga bi uvođenje elektroničkog glasovanja, uporabom novih tehnologija i eliminiranjem nepotrebnih procesnih koraka, sigurno pridonijelo i većem odazivu građana na izbore.
Naravno, uz postojanje mogućnosti obveznog glasovanja kao najdemokratskijeg oblika izbora i dobivanja legitimne izborne većine. Važnu ulogu u tome imalo bi i uvođenje dopisnog glasovanja za birače izvan mjesta stanovanja.
No, je li razlog neuvođenja ovakvih odluka u tome što se pojedini stranački lobiji boje glasa naroda?
Ili je možda razlog u GONG-u, udruzi koja je zadužena da građani organizirano nadziru glasovanje kako im i samo ime kaže?
Naime, ukidanjem postojećeg načina glasovanja i uvođenjem suvremenih tehnologija i metoda, prestao bi postupno i njihov razlog postojanja. Na taj način više ne bi bili interesantni medijima, izgubili bi status političkih analitičara i sudaca u svim mogućim i nemogućim situacijama, a u stvari i dobro plaćene sinekure. A nije riječ o malom broju zaposlenih koji se, kao još u mnogim drugim nepotrebnim i nedodirljivim oazama, hrane na državnim jaslama.
Vjerujući ipak kako je promjena izbornog zakona neizbježna, sve više ljudi shvaća da upravo ovakav izborni zakon omogućuje politički cirkus u kojem sudjeluju instant ili stranke za jednokratnu uporabu i medijske istupe, pa čak i ulazak moralno i psihološki vrlo upitnih ljudi u odgovorne saborske klupe.
Gospodine Žarko Delač
Stvarno me čudi,i taj hrvatsko politički način izbora,što izmišljaju toplu vodu,koja pouzročuje šumu dodatne birokracije i papirologije.Što se ne teži uz put nešto i ispraviti,primjera radi. Preuzmajući, njemački izborni model,dokle se ne nađe još nešto,povoljnije, bolje i prikladnije.Čudi me također već godinama, ne razumljevanje domaće politike prema svojoj dijaspori.Znanost u višem školovanju i obrazovanju,sustav bi trebao otvoriti više prostora otvarenjem vrata..zdravom i kvalitetnijem razumu sporazumljevanja i poslovanja.Hrvatska je dijaspora,domoljubna,ekomska i socijalna i demokradska.Kao takova dobro bi došla,jačanju hrvatske politike društva i gospodarstva i same hrvatske države.