PUNA ORDINACIJA

piše: Sandra Marelja Muić
Da smo znali da će biti ovako zanimljivo, bili bismo i prije birali novu vladu, npr. već nakon tri mjeseca, ne bismo čekali ovako dugo.

Sve nam je od samog početka napeto; koliko će resora biti, koliko će ministrica biti, koliko će promjena biti.  I odmah to bacanje kosti puku: koliko će ministrica biti – ne bi da će nam odjednom budućnost ovisiti o tome, ne bi da ćemo se time instantno vinuti do svemira ravnopravnosti i emancipiranosti. Savršeno odvraćanje pažnje i popunjavanje programa.

A novi premijer kao skrojen za tu ulogu:  uvijek odmjeren , uvijek kontrolirane gestikulacije, uvijek sa  sročenom izjavom za novinare koja nikad ne otkriva nešto. Zbilja, primjereno ponašanje, nismo odavno na našoj politčkoj sceni imali takvu personu. Jedina mana je što bi nam kao takav mogao brzo dodijati. Mi ipak imamo potrebu narugati se kome, naći slabu točku, iskopati kakvu mutnu epizodu da je možemo verglati do besvijesti. Tu je plejada novih likova na koje ćemo se navikavati i koji će, nadajmo se, dati svoj konkretan doprinos u radu. Nikome od njih neće biti lako, svugdje treba promjena, promjene trebaju vremena.

Najveća novost je ministarstvo demografije. Problem na koji su godinama upozoravali stručnjaci u Hrvatskoj   je prepoznat i dobio je sada svoje konkretno uporište. Iako vam se čini da na svakom koraku vidite djecu i mlade ljude, brojke ipak govore drugačije. A i  Hrvati, najveći katolici s ove strane ekvatora  kada oglašavaju stan za najam, uglavnom navode da primaju bračne parove bez djece i kućnih ljubimaca. Nekako nismo baš u skladu s križoljubljem, a ne bi bilo ni prvi puta.

Iz jedne dnevne tiskovine saznajem da se najviše ljudi iselilo iz ličko-senjske županije, a potom iz zadarske, dok na jednom od portala vidim jučer prilog o tome da je Slavonija na samrti, skoro pa doslovnoj. Teška startna pozicija za ikoga u vodstvu države, za stručnjake svake vrste.  Rejting na Svjetskoj ljestvici za poslovnu sigurnost pao s 39. na 43.  mjesto, investitori zdvajaju nad silnom papirologijom i daju petama vjetra. Pušten je glas da se zatvaraju rafinerije u Sisku i u Rijeci.

Naspram ovih ozbiljnih, gotovo prijetećih problema, svijet medija se bavio danima raznim ministrima  kojima je isteklo vrijeme, kao npr. bivšim ministrom kulture. Gotovo se stekao dojam da taj resor drži kralježnicu vlade, koliko je medijskog prostora zauzeo. Za tako samozatajnu osobu škrtu na riječima, ali zato bogatu krivim riječima, na pozornosti koju je dobio, pozavidjela bi mu svaka starleta.

Valjda će uspjeti novi ministri i nova oporba uhvatiti se u koštac prije kataklizme, valjda će se ipak baviti stvarnim problemima, a ne stranačkim prepucavanjima i virenjem u tuđu fotelju, kako im se već zna dogoditi.

Novom, najmlađem do sada predsjedniku Sabora, nije baš ni lako, pojedini predstavnici oporbe  vrlo živopisno koriste svoj prostor za govornicom, gorljivo se trudeći dokazati da su u oporbi. Srećom ovaj je psihijatar po profesiji, pa ima profesionalno strpljenje za svakoga. U vrijeme predsjedavanja Luke Bebića, nije bilo previše tolerancije za dramatične nastupe.

U međuvremenu su konzervativne  ikone  pustile još jedan od balona te  predlažu jednospolne škole ( ne pamtim kada sam to čula negdje uopće), jer, citiram (Novi list, 27.10.2016.):

– Osim boljeg uspjeha i samopouzdanja, prednošću se smatra i to što se dječaci i djevojčice ne zaljubljuju u školskoj klupi, pa su i krize rjeđe, vele zagovornici ovakvog načina školovanja .-

Možda da se posavjetuju malo sa ovima novima iz Ministarstva demografije pa vide, hoće li itko ostati da ide u školu u Hrvatskoj. Malo je tu netko previše čitao Modru lastu i Dragoga Lastana, čini mi se, dok je selo gorjelo, a baba namještala frizuru.