piše: Igor Matijašić
Do prije nekoliko godina nezamisliva situacija u školstvu danas postaje gotovo svakodnevnica – u razredima uz učenike sjede i odrasle osobe, pomoćnici u nastavi. Zahvaljujući Europskim strukturnim fondovima i lokalnim sredinama/osnivačima škola osigurana su i sredstva za edukaciju odraslih koji pomažu u radu samim učenicima.
Tko su, zapravo, te osobe?
Pomoćnik u nastavi je osoba koja pruža neposrednu potporu učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakidašnjim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima, a sve prema izrađenom programu rada prema potrebama svakoga pojedinog učenika te uputama učitelja/nastavnika, stručnih suradnika škole odnosno stručnog tima.
Koji su to učenici koji zapravo nužno trebaju pomoćnika u nastavi?
Oni učenici koji svladavaju nastavni plan i program škole koju pohađaju, ali imaju veće teškoće koje ih sprečavaju u funkcioniranju bez podrške druge osobe odnosno imaju:
– značajna motorička oštećenja zbog kojih nisu u mogućnosti samostalno sudjelovati u odgojno-obrazovnim aktivnostima niti obavljati osnovne životne radnje,
– značajne teškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama koje onemogućavaju učenika u samostalnom izvršavanju odgojno-obrazovnih aktivnosti, a povezane su s poremećajima iz autističnog spektra,
– teškoće u intelektualnom funkcioniranju udružene s višestrukim teškoćama zbog kojih nisu u mogućnosti samostalno sudjelovati u odgojno-obrazovnim aktivnostima,
– značajne senzoričke teškoće povezane s oštećenjem vida ili oštećenjem sluha zbog kojih nisu u mogućnosti samostalno sudjelovati u odgojno-obrazovnim aktivnostima,
– ponašanja koja ih značajno ometaju u funkcioniranju i ugrožavaju njihovu fizičku sigurnost i fizičku sigurnost drugih učenika, a uključeni su u neki od oblika psihosocijalnih tretmana izvan školske ustanove.
Naravno, da kao i sve u našoj državi, za svaku odrednicu treba postojati odgovarajući papir – svi ti učenici kojima je potreban pomoćnik ponajprije trebaju odgovarajuće rješenje o primjerenom školovanju.
I pritom će pomoćnik u nastavi pružiti puno više od onoga što mu stoji u opisu zaduženja – pri pružanju pomoći prvenstveno se mora voditi briga o budućnosti djeteta i zbog toga se potiče osamostaljivanje u okviru mogućnosti učenika s posebnim potrebama.
U okviru jednog školskog sata teško se mogu učitelji, pa i oni koji su majstori svoga zanata, u dovoljnoj mjeri posvetiti svakom učeniku ponaosob, prvenstveno učenicima kojima je pomoć itekako potrebna. Stoga su pomoćnici u nastavi pun pogodak!
Iako se radi o osobama različitih profila, budući da još uvijek nije sasvim definiran njihov položaj (postoji tendencija da se jasno postave odrednice tko može udovoljavati i obavljati poslove pomoćnika), mora se napomenuti da se radi o ljudima koje učenici naprosto osjete i vežu se uz njih te su im pomoćnici prijeko potrebni. Možda baš i ključni za njihovu daljnju budućnost!
Budućnost koja slijedi donijet će nam i te učenike na tržište rada. A da bi bili uspješni u svojim poslovima koje će obavljati trebaju zapeti svi dionici koji se nalaze uz njih – učitelji, roditelji, stručni suradnici, pomoćnici u nastavi, drugi učenici…
Iz godine u godinu se povećava broj potreba za pomoćnicima u nastavi i taj galopirajući trend će se nastaviti te svakako trebamo voditi računa upravo o njemu. I stoga svim onim zlobnim analitičarima i statističarima koji samo izvuku u podobnom trenutku broj zaposlenih u školi koji se stalno povećava, treba zauvijek stati na kraj. Jer upravo i svi pomoćnici u nastavi postaju djelatnici škola, dio jedne velike obitelji, pa samim time i brojke ubrzano rastu.
A dok god budemo škole i sve zaposlene u njima svodili samo na brojke (i neprestano se čudili kako se upisuje sve manji broj djece!) neće biti dobro.
Brojke su naime ono što se uči u školi, a ne ono što sama škola predstavlja! Nosioci odgojno-obrazovnog procesa su ljudi koji najbolje što mogu skrbe o djeci i pripremaju ih za budući život.
Stoga svima onima (koji sami nisu u neposrednom doticaju sa školom), ali iz tko zna kojih razloga uporno negiraju i žele omalovažiti spomenute činjenice gotovo prikazujući školu kao nužno zlo, možda i samima naodmet ne bi bio jedan pomoćnik u (životnoj) nastavi…