MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Pozdravljate li svoje drage s ljubavlju ili ljubavi, želite li komu lijepe želje s radošću ili radosti?
Osim lijepih osjećaja, zajedničko je ljubavi i radosti da mogu imati dva različita oblika za instrumental jednine, radošću/radosti, ljubavlju/ljubavi, a tako i brojne imenice ženskoga roda – mišlju/misli, nježnošću/nježnosti…
Stariji norma traži oblik na -i (radosti, ljubavi, misli, nježnosti) kada je s kakvim atributom ili prijedlogom – velikom radosti, dubokom ljubavi, s misli, s nježnosti…, a druge oblike (radošću, ljubavlju, mišlju, nježnošću) samo ako stoje sami, bez atributa ili prijedloga. Ima još gramatika u kojima tako i piše.
Takva norma traži napor od govornika – morate svjesno znati jeste li upotrijebili imenicu s atributom ili s prijedlogom. Budući da manje govornika svjesno zna koje vrste riječi i padeže upotrebljava dok govori, te se norme slabo govornici i pridržavaju. Uz to, takvo je normativno razlikovanje – radošću i radosti – nastalo koncem 19. st., jezičnim nastupom hrvatskih vukovaca i pripada normi koja nema temelja u hrvatskoj književnosti i izričaju. Hrvatski su književnici do tada tako dosljedno upotrebljavali oblike kaoradošću i ljubavlju da su čak pisali i s čeljađu i s kćerju – danas je ipak obično s čeljadi i s kćeri.
Zbog toga se ta norma kršila, norma razlikovanja dvaju instrumentala, što nije naravna hrvatskim govornicima. Ipak najčešće pozdravljamo s ljubavlju, pišemo pisma s radošću, čestitke šaljemo snježnošću. Netko i s ljubavi, radosti i nježnosti. I ne griješe ni jedni ni drugi.
Tako treba i biti – mogu se ravnopravno upotrijebiti oba oblika, oba su hrvatska i pravilna. Dakle, dragi moji, pozdravljamo vas s radošću, ali i s radosti.
Savjet napisala: Sanda Ham