piše: Igor Matijašić
Kraj je godine vrijeme kad se svode završni računi, osvrće na učinjeno u prethodnom razdoblju, provode se različite ankete… i biraju osobe godine.
Za mene osobno dvojbe nema – titula ne bi trebala pripasti nijednom političaru, sportašu ili glumcu, već je mora dobiti znanstvenik Boris Jokić!
Čovjek koji je uspio pokrenuti Hrvatsku i napraviti ono što dosad nitko nije – učiniti obrazovanje (barem nakratko!) najvažnijom stvari u našoj zemlji. Preuzeo je veliku odgovornost „prvog među jednakima“ i uputio javni poziv svima zainteresiranim za suradnju (na koji su se mogli javiti čak i oni „generali nakon bitke“). Nekoliko stotina učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja, dakle, svih onih koji zapravo najbolje poznaju sve nedaće s kojim se školstvo suočava danas, trudilo se osmisliti novi koncept koji će biti u skladu s vremenom u kojem živimo.
I svi su oni znali da ono što rade nije bez pogrešaka, stoga su i omogućili javnu raspravu, no željeli su u godinama koje slijede ono što se može popraviti i doraditi. Naročito je važno i to da je sam Jokić u nekoliko svojih obraćanja javnosti jasno kazao da sam proces može kvalitetno i u potpunosti zaživjeti tek za desetak godina, a ne za vrijeme trajanja mandata pojedine vlade.
Na jednoj nedavnoj tribini u Velikoj Gorici koju je organizirao tamošnji klub mladih na postavljeno pitanje kako će izgledati škola za dvadesetak godina, svi su uz smijeh odmah izrekli tragičnu istinu – „Isto kao i sada!“
A onda se iz posljednjih redova moglo čuti mišljenje možda i jedinog predstavnika politike među nazočnima – „mi smo sve pripremili, oni su zaustavili, no mi smi i dalje za to…“
Pritom je gotovo sasvim zaboravljena činjenica da je Strategija obrazovanja usvojena u Saboru bez ijednog glasa protiv. Za nju su glasali i MI i ONI!
I znam da Borisu Jokiću, baš kao i meni, baš kao i tisućama ljudi koji su se skupili kao potpora reformi na trgovima diljem Hrvatske (a nisu baš svi čekali tramvaj!) nije svejedno kako će izgledati školstvo u narednim godinama. Zbog sve djece koja danas sjedaju u školske klupe i svih onih pametnih mladih ljudi koji se pitaju kakva im je zapravo ovdje perspektiva…
I nadam se da nećemo još dugo vremena gurati glavu u pijesak i praviti se da ne vidimo očito – da srednjoškolci baš i ne čitaju stare hrvatske pisce u cijelosti jer ih jednostavno ne razumiju, da su mnoge kuće u našoj zemlji na prodaju jer mlade obitelji odlaze u inozemstvo s težnjom da tamo i ostanu, da su rezultati međunarodnih istraživanja učeničke pismenosti i nadalje porazni…
Nadamo se da će netko konačno reći „Car je gol!“ i krenuti sustavno rješavati probleme.
Baš kao što je i pokušao Boris Jokić!
A svima onima, a radilo se o čudnoj simbiozi anonimaca (koji su osjetili svojih „pet minuta slave“) i uglednih akademika, koji su bili najžešći u kritikama i napadima na cjelokupnu reformu (a neke su zaista graničile s granicama dobrog ukusa!) samo treba postaviti pravo pitanje – nudite li nešto bolje? Brinite li vi podjednako, kao i svi oni koji su radili na reformi, za budućnost djece ili jednostavno želite da se čuje glas kako bi se negdje zapisalo vaše (pre)važno ime?
Reforma, barem tako kažu neki, nije zaustavljena. Pritom se s nestrpljenjem čekaju rezultati i očekuje datum kad će nešto od svega zapravo zaživjeti u školama. I hoće li uopće?
Boris Jokić je na samom početku, baš kao mnogi koji su stali uz njega, znao da njegova ideja ne može zaživjeti ako je ne podrži „čitav spektar boja“ – i crveni i crni, i plavi i zeleni… I vjerovao je, baš kao i mnogi, da to mora i može biti moguće.
Hrvatski narod je, već je mnogo puta rečeno, naučen na probleme kao magarac na batine. I šutke će i pognute glave koračati ususret novim. Mnogi će kukati, ali neće poduzimati baš ništa. Sve dok jednog dana voda svima zajedno ne dođe do grla i konačno shvatimo da nas spasiti mogu samo obrazovana djeca koja će sigurno zakoračiti na tržište rada…
A do tog dana će nam i dalje udarne vijesti biti je li neka čokolada naša ili njihova, tko je novi poznati stanovnik Remetinca i igra li naša nogometna reprezentacija u formaciji u kojoj bi trebala.
Obrazovanje će i nadalje stajati na margini. Zaslužujemo li bolje?
Odgovor je ponudila kurikularna reforma…