ŠKOLA ZA ŽIVOT

piše: Igor Matijašić
Polako se bliži početak rujna i „start“ nove školske godine koja bi trebala donijeti odgovore na podosta pitanja.

Je li to samo još jedna u nizu reformi koju će zaustaviti već prvi sljedeći izbori (kao što ističu neki) ili se zaista radi o pokušaju da i naši učenici budu ukorak s vršnjacima iz cijeloga svijeta?

Iako nas vrsni mladi robotičari (primjerice), iz godine u godinu oduševljavaju medaljama s razno-raznih međunarodnih natjecanja i time, na neki način, demantiraju završni dio prethodne rečenice, svima je jasno da se radi o izoliranim skupinama koje počivaju na iznimnoj nadarenosti učenika i bezgraničnom entuzijazmu njihovih mentora.

Zapravo je dovoljno pogledati međunarodne rezultate pismenosti ili možda tek još jednom zaviriti u ovogodišnje rezultate državne mature i sve će biti jasno.

Stoga je svaki pokušaj da se nešto promijeni i pokrene itekako dobar. Ili možemo ponovno, baš poput junaka Coelhovih romana, „na obalu rijeke sjesti i plakati“…

Eksperimentalnim programom „Škola za život“ sedamdesetak odabranih škola donekle je najavilo svima (i pomalo odškrinulo vrata) što ih čeka po povratku u učionice. Pokušalo se, dakle, a pravi rezultati i pokazatelji bit će vidljivi kad program zaživi u svim školama. Iako je čak i tijekom ljeta bilo najavljivano da bi se sve moglo stopirati i odgoditi, sad je jasno da baš ništa više ne može zaustaviti ulazak reforme u sve škole.

Hoće li uspjeti? Jesu li učitelji spremni ili su edukacije bile nedovoljne? Mogu li učenici doista profitirati?

Najbolji odgovor jest omiljena rečenica mnogobrojnih hrvatskih političara – vrijeme će pokazati…

Vjerojatno će se pojavljivati određeni problemi već na samom početku, ali baš kao što sam mnogo puta isticao u svojim tekstovima – ništa ne može predstavljati nepremostivu prepreku ako se ona istinski želi riješiti! I još nešto što često ističem i što se zna – uz svu silnu tehnologiju koja se sve više dostavlja školama (što je za svaku pohvalu jer će škole biti kudikamo opremljenije), ključne osobe i dalje ostaju učitelji i oni će iznjedriti reformu. Činjenica da se razmišlja o povećanju njihovih plaća i dobivanja statusa službenih osoba svakako će biti dodatni poticaj u „uzburkanom moru“ koje ih čeka najesen.

Ono što je puno važnije, a nekako se sustavno gura pod tepih i zaobilazi, jest činjenica da je u samo 6 posljednjih godina u naše škole upisano čak 44 331 učenika manje!
Četrdeset četiri tisuće tristo trideset i jedan učenik manje…

Sad će odmah dežurni kritičari „isukati mačeve“ te istaknuti činjenicu da bi se odmah trebao smanjiti i broj učitelja pritom ne shvaćajući osnovni postulat – broj učenika u razredima se smanjuje, ali broj razrednih odjeljenja u školama mahom je isti (mada se i broj razreda u ovih 6 godina smanjio za 110!).

Nekada je, kao što se zna, u učionici sjedilo tridesetak i više učenika, danas ste sretni ako dođete do brojke dvadeset u pojedinim školama. Stoga, broj od 44 331 nipošto ne treba zaboraviti! Radi se o gradu veličine Siska (prema popisu iz 2011.).
I pritom razlozi uopće nisu poput onih koju pojedini svećenici žele podijeliti s oltara (komotni roditelji koji ne žele imati djecu, već se prepuštaju užicima), već su općepoznati – iz dana u dan „sve nas manje ima tu“, mnogobrojni su već spakirali kofere i otišli na put bez povratka.

Stoga nije dovoljna samo Škola za život, već je potrebno osigurati Društvo za život u kojem će svaki pojedinac moći izraziti sebe i kvalitetno živjeti od plodova svoga rada, društvo u kojem neće biti toliko „jednakijih“ od drugih, društvo u kojem mlade osobe neće trebati nekog svog „barbu“ da bi osigurale posao, društvo koje neće prijetiti plinskim bocama i šatorima, društvo u kojem neće biti najvažnije rečenice – „Znaš li ti ko sam ja?“ i „Di si bio ’91?“, društvo u kojem zatvor neće biti tek stvar prestiža, društvo u potpunosti dostojno hrvatskog čovjeka…

Optimistički gen u meni i nadalje vjeruje da je to itekako moguće!

Ili, kao što kaže znamenita kineska poslovica – Planinu će pomaknuti samo onaj tko je na početku pomicao kamenčiće.

Je li najavljena reforma koja stiže ujesen jedan od kamenčića?