ČOVJEK BEZ SRCA I ČOVJEK BEZ DUŠE

Ivica Smolec: Našem Glasu​ šaljem pjesmu devet godina staru, nigdje nikad objavljenu. Srdačan pozdrav iz gnijezda svete Lucije!

Velikoj Gorici i mojoj obitelji
Horizont_2b
U dalekoj zemlji, jednoga dana,
pričam ja tako s čovjekom bez duše.
Pričali smo o svemu i svačem,
do mile volje smo se napričali.
O sastanku s partnerima,
o službenom putu u još dalju zemlju,
o zadnjoj fazi projekta,
o dobroj zaradi koja se smiješi…

Izvana se čula buka prometa,
neko se dijete nasmijalo na glas.
Na stranom je jeziku netko dozivao,
iz nekog je dvorišta zalajao pas.

Odjednom, kaže mi čovjek bez duše:
Čovječe, živni, gdje ti je srce?!
Priđoh do prozora, pokazah prstom.
Tamo je, na onoj strani,
ne možeš ga vidjeti,
skriva ga horizont.
Tamo je, na onom mjestu
iznad kojeg kruži sveta Lucija.
Bar sam ga tamo ostavio.
Ali,
ne mogu više bez njega.

Čovjek bez duše čudno me pogledao
i rekao, mlako, aha.

 1.siječnja 2008.

(Napomena: Sveta Lucija je zaštitnica Velike Gorice.)

Uredništvo Glasa našem suradniku iz Velike Gorice, kaže: “Hvala!”

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments