ZEBRA

piše: Ivek Milčec
Cijenjeno uredništvo i poštovani čitatelji Hrvatskog glasa Berlin! Evo mene moji ljudi (kak pjeva Mladen Grdović) poslije gotovo godine dana na vašem i mojem omiljenom portalu.

Razlog moga izbivanja je najviše taj kaj sam punim tempom radil na završetku, pripremi i tiskanju moje nove zbirke kajkavske poezije “Mome Zagrebu” koja je u mjesecu studenome prošle 2016.godine promovirana pred prepunom dvoranom HSPD “Podgorac”u zagrebačkim Gračanima.To bi bilo to.

Naslov kolumne posvetil sam zebri tj. pješačkome prijelazu ispred moje kuće. Zebri, ispred koje bi autovozači morali stati kad preko nje prelazi pješak. Je, brus, rekel bi moj pokojni deda Mikica. Mi, pješaci, moramo dobro paziti da ne završimo pod kotačima skupih automobila koje uglavnom voze novobogataši i njihova, u većini slučajeva, neodgojena i bahata djeca.

Jednoga dana, kada mi pukne film, jednostavno bum legnul na zebru i fertig. Kad je mogel novi “narodni tribun”, saborski zastupnik Ivan Pernar, legnuti u Sabornici i uživati u tome da ga čuvari iznesu van, pa zakaj si ne bi i ja priuštil da me sa zebre odneseju Holdingovi čuvari iz poznate obiteljeske loze Nevistića. Budući su porijeklom iz Bosne, zamišljam ih kao kršne gorštake kojima ne bi bil problem maknuti jednoga Purgera s prijelaza za pješake.

Znate, kad bi bil siguran da će s njima biti kamera Bandićeve televizije Z1, mam bi legnul na zebru bez obzira kaj je ovih tjedana temperatura u Zagrebu u debelim minusima.

Kada sam se već dotaknul “doživotnog” zagrebačkog gradonačelnika Mikija Bandića, nikak nemrem zaobići “čuvenu” skijašku stazu u srcu Zagreba u Bakačevoj ulici. Stazu, koja je bila za koji metar duža od gradske uspinjače. I na kojoj su prodefilirali mnogi skijaški velikani usput srdačno razgovarajuć s publikom. Nisu jurili padinom Bakačeve ulice jer su već mnogi od njih davno prešli šest banki pa se trebalo čuvati da ne padnu, kak veliju naši Dalmoši ,na prkno!

“Mi to možemo!”ponosno je promuklim glasom zakričal Miki pak obečal du bu sljedeče godine staza bila duža i atraktivnija a zaletište bi bilo na Trgu sv.  Marka, pa kroz Kamenita vrata čez Radićevu ulicu do Jelačić placa. Ako Bandić ostane gradonačelnik, za koju godinu, skijaška utrka Snježna kraljica sa Sljemena bit će premiještena u “glavni grad svih Hrvata”. Kaj god!

Navršilo se je 100 dana nove hrvatske Vlade a reforme, prodaja dionica HEP-a i kupnja INE su svakdašnje teme vladajućih. Povratak INE u stopostotno vlasništvo RH  tema je svih tema, ali ne zna se koliko penez za prodaju svojih dionici će tražiti Mađari.

Tako, neke velike domoljubne face opet traže virtualnu pomoć i sablju bana Jelačića kome bi ovoga puta sigurno uspjelo za sve vijeke vjekova riješiti “mađarsko pitanje”. Ali, slavni Ban ne trza već i dalje mirno sjedi. I ne maše sabljom u pravcu sjevera.

Da nije pritisnula ovakva zima, možda bi se u obranu hrvatskih interesa opet podignuo šator u Savskoj ulici. A možda i ne bi, jer nema smisla podmetati nogu Adezeu i pajdašiji iz Mosta. Jasno, i saveznicima s Kaptola.

Netko je pokušao izračunati koliko puta na dan uglađeni diplomat, premijer Plenković podigne obrve pa se ostavil ćoravoga posla. Ipak, možda, je dal dobru ideju raznim “mutikašama”koji bi mogli organizirati društvene igre pod motom -“uspješno dizanje obrva”.

Jedna od predavača mogla bi biti Severina koja bi umjesto pozdravnog govora otpjevala svoju uspješnicu “Pogled ispod obrva”. Kaj god!