KO NEMA VODE NEK PIJE PIVO

KAJ GOD!!!
piše: Ivek Milčec
Dragi moji, ne znam kak se snalazite u ovakvim vremenskim neprilikama ali treba se pridržavati liječničkih uputa i ne izlaziti van na ciču zimu ak se baš ne mora. Veli mi sused Jura da je malo zavidan Splićanima koji su ,na neki način profitirali, jer je od Snježnog dana postal snježni tjedan.

Ne bi toga bilo da nemaju Keruma za gradonačelnika jer on dobro zna kaj je snijeg za razliku od “fetivih” Splićana koji dižu tolku galamu zbog nekoliko centimetara snijega pokrivši Rivu i njezine, čuvene palme. Nakon kaj je snijeg pokril trgove i ulice najsportskijeg grada na svijetu, očekivalo se u svezi s novonastalom situacijom gradonačelnikovo priopćenje, ali njega niotkud.

Tek se je jučer oglasil rekavši da “kome nije prohodno, nek stoji kući” a za možebitnu nestašicu vode ima spasonosno rješenje: “Tko nema vode,nek popije pivo!” Jasno, pivo se može kupiti u njegovim trgovinama pa će biti “vuk sit a koza cijela!”

Sa Kerumom nikad nije dosadno pa stoga ne čudi vidovitost predsjednice Hadezea koja ga je, zajedno sa sekom, stavila na izbornu listu kak bi ih, kao saborske zastupnike svekoliko hrvatsko pučanstvo moglo bolje upoznati.

Zahvaljujuć telki vidjeli smo da većina Splićana pješači, da ih je puno, zbog prijeloma noge ili ruke završilo u bolnici. Ali za njihovu nesreću nije kriv gradonačelnik nego gradski autobusi koji voze samo na dvije linije jer su ostale prometnice zametene su snijegom, a kaj nema dovoljno ralica nije valjda “ćaća” kriv. I za to gradonačelnik ima rješenje pa poručuje: “Otiđite na selo!” A sela u dalmatinskom zaleđu, zbog visokih sniježnih nanosa, odsječena su od svijeta pa se vraćamo na onu mudroliju “kome nije prohodno, nek stoji kući!” Kaj god!

Kad se već mislilo da su zastupničke akrobacije oko povlaštenih mirovina postale prošlo, svršeno vrijeme na scenu je stupila Nedjeljka Klarić, bivša saborska zastupnica Hadezea, koja je minutu do dvanaest aktivirala povlaštenu mirovinu i to na vrlo efektan način. Naime, gospa Klarić zaposlena je kao ravnateljica Cvjetnog doma u Šibeniku, a umirovila se po uzoru na Šeksa, Kajina i Co., na jedan dan a da bi to mogla smjenila je samu sebe s dužnosti jer su, eto,takvi propisi.

Ali nije kvaka u tome, već u zakonu koji joj omogućuje raspisivanje natječaja za mjesto ravnateljice na kojeg je prijavila samu sebe! I nek netko veli da nismo spremni za ulazak u EU. A kada smo već kod saborskih zastupnika mnogi od nas su već zaboravili ili ne znaju za podatak da zastupnici prvog saziva Sabora nisu bili plaćeni već su svoju časnu dužnost obavljali volonterski. To je bilo tako od 1990.do 1992. nakon čega su zastupnici postali profesionalni političari s mnogo privilegija i mnogo zataškanih afera.

U ove hladne,zimske dane svekoliko pučanstvo zabavlja bespoštedna borba kandidata za novog Hadeze predsjednika koji će biti izabran u svibnju na stranačkom saboru. Kandidati, uglavnom, međusobno komuniciraju preko novina jer je ova “prokleta zima”, kak zgleda, zaledila telefonske linije pa su im preostala jedino tiskovna priopćenja.

Jadranki Kosor,bivšoj premijerki i aktualnoj predsjednici Hadezea, zamjera se tj. okrivljuje ju se za gubitak parlamentarnih izbora, ali i za mnogošta drugog. Ona vješto koristi stranačku infrastrukturu i vrijedno lobira i bori se za glasove delegata koji bi joj omogućili ostanak na čelu stranke. Ovih dana, zbog snijega ne može daleko od Zagreba, ali kad zatopli nastavit će obilaskom stranačkih ogranaka diljem zemlje. Pa će tako i do Like u kojoj je svojedobno, kao predsjednica Vlade i stranke, doživjela neugodnost. Naime, tamošnje članice Hadezeove Zajednice žena “Katarina Zrinski” isplele su i poklonile joj nekoliko nakurnjaka tj. raznih veličina a zbunjena Jadre zahvalila se i mucajući na upit veselih Ličanki rekla da zna za kaj oni služe.

Kad smo već kod nakurnjaka, trebali bi iskoristiti šansu i ponuditi taj atraktivni proizvod muškarcima u zaleđenoj Europi, jer za muškost je vrlo opasno “kad se muda smrznu!” Na proizvodnju i prodaju nakurnjaka trebalo bi upozoriti Ratka Čačića, prvog potpredsjednika Vlade, jer bi svojim poslovnim poznanstvima i vezama mogel doprinijeti da taj štrikani hrvatski proizvod postane poznat diljem svijeta. Da ne lupetam bez veze, dokaz su japanske turistkinje koje su svojedobno od vrijednih domaćica na Ličkoj magistrali, bez obzira na cijenu i veličinu, pokupovale sve nakurnjake i kao dragocjenu stvar ponijele u svoju domovinu.

Ovih sniježnih dana, posebno nas je obradovala vijest Njemačkog saveznog zavoda za zapošljavanje i statistiku prema kojem su Hrvati najradišniji “gastarbajteri” u Njemačkoj kaj znači da ih je najmanje prijavljenih kao nezaposlenih. Osim toga, Hrvati u Njemačkoj najbrže su se od svih stranih posloprimatelja prilagodili (integrirali) njemačkome društvu jer imaju s domaćinima mnogo sličnosti po pitanju karaktera, radišnosti, religije itd.

Prema pisanju Večernjaka, Hrvati ove godine obilježavaju 50. obljetnicu prvih useljenika u Njemačku a mnogi od njih su našli svoju drugu domovinu u toj nama prijateljskoj zemlji. Nažalost, za razliku od Njemačke, Hrvati u svojoj domovini bore se s nezaposlenošću, skupoćom, sve većim padom životnoga standarda, raznim ovrhama i nemogućnošću otplate stambenih i drugih kredita.

Svjesni smo, da će ulaskom naše zemlje u punopravno članstvo EU mnogi, kao i njihovi rođaci, prijatelji, susjedi prije 50. godina, napustiti Hrvatsku u potrazi za poslom, ali sada je politička situacija bitno drugačija od one prije pa se neće morati bojati reći da su Hrvati i Europejci. Uostalom, iz Hrvatske se odlazilo, ali i vraćalo jer domovina je samo jedna i nikakvo bogatstvo ne može ju nadomjestiti. A to hrvatski iseljenici itekako dobro znaju i stoga u svim svečanim prigodama pobožno pjevaju: “Lijepa naša domovina…!”