piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Pridjevi su promjenjiva vrsta riječi, pridjevaju se imenicama, odnosno opisuju imenice. Mijenjaju se baš kao i imenice prema rodu, broju i padežu.
crni kaput – m.r. jednina, nominativ
veseloj djeci – sr. r. množina, dativ
drvena klupo – ž. r. jednina, vokativ
Podsjetimo se: Pridjevi mogu biti opisni (kakvo je što?), posvojni (čije je što?), i gradivni (od čega je što?).
Uzet ću za primjer imenicu kuća. Što znamo o njoj? Znamo li kakva je, čija je i od čega je sagrađena?
Ne znamo. Ali ako imenicu ‘kuća’ obogatimo s nekoliko pridjeva, o njoj ćemo puno toga saznati.
Kuća je uredna, lijepa, nova, zelenkasta…susjedova, Marinova… drvena, kamena…
KAKVA? ČIJA? OD ČEGA?
Komparirati ili stupnjevati mogu se samo opisni pridjevi. Postoje tri stupnja pridjeva: pozitiv, komparativ i superlativ. Pozitivu se dodaju nastavci -iji, -ji, -ši i dobijemo komparativ, a ako komparativu dodamo prefiks –naj, dobit ćemo superlativ pridjeva, pa imamo: veseo, veseliji, najveseliji; kratak, krat-ji (t+j=ć), najkraći; mek, mekši, najmekši…
Neki pridjevi izuzeti su iz ovog pravila, a to su tzv. supletivni pridjevi* kao što su: zao, gori, najgori; dobar, bolji, najbolji; malen, manji, najmanji; velik, veći, najveći.
Neki pridjevi imaju i dvojne oblike: dug, duži / dulji, najduži / najdulji; čist, čišći /čistiji, najčišći / najčistiji…
Pridjevi, koji u svom sastavu imaju skupinu glasova –ije, krate se pa imamo: lijep, ljepši, najljepši; rijedak, rjeđi, najrjeđi, blijed, bljeđi, najbljeđi…
Treba upamtiti! Prefiks -naj u superlativu uvijek pišemo zajedno s ostalim dijelom riječi. Pisat ćemo; najjači, najjasniji, najjeftiniji, najjezičaviji, najjeziviji, najjadniji, najjednostavniji…
___________________________________________________________
*Supletivni oblici = oblici različitog korijena, ali istog osnovnog značenja (čovjek-ljudi)