NETAKNUTA PRIRODA U SRCU PODRAVINE

Otok Križnica 

tekst i foto: Kristijan Kuš
Da li biste mi vjerovali kada bih vam rekao da je lijepa naša prepuna prirodnih i povijesno-kulturnih znamenitosti po kojima smo unikat, ne samo u Europi, nego i u cijelom svijetu?

Vjerojatno bi.

A da li biste mi vjerovali kada bih vam rekao da je svaki komadić naše zemlje po nečemu poznat i toliko drugačiji da bi ga valjalo detaljno istražiti, i što je od svega najbitnije, ponuditi kao vrhunsku turističku i avanturističku ponudu?

Možda.

Ali zato mi nećete vjerovati da su mnogi ti fenomeni skriveni od pogleda znatiželjnika, i da se turističke atrakcije (vrlo često i zanimljivije) nalaze podalje naše uobičajene primorske turističke ponude.

Nisu more i priobalje, te grad Zagreb, jedino što možemo ponuditi turistima kao specifikum ovih krajeva.

Jedan od tih unikata nalazi se u srcu Podravine, cca 12-ak kilometara udaljenog od centra grada Pitomače.

Križnica je veliki riječni otok, unikat u ovoj regiji, ali vjerojatno i šire. Naime, kako u tom dijelu lijepe naše rijeka Drava podosta meandrira, tj. mijenja smjer kretanja, dogodilo se da je baš u tom dijelu Podravine rijeka odlučila, na jednom svom dijelu, ulijevati se sama u sebe.

Da, dobro ste čuli.

Otok Križnica sa središnjim istoimenim naseljem nastao je ulijevanjem Drave same u sebe. Do nedavno, budući je jedan manji sjeverni dio otoka pripadao Mađarskoj, bilo je graničnih sporova, koji su srećom završili na obostranu korist dvaju susjednih naroda. Mađari su dobili dio teritorija podalje od ovog otoka, dok su naši dobili cijeli otok. Budući smo sada i mi i oni članovi Europske Unije, ta granica je ionako fiktivna. No, kakvi mi jesmo Hrvati, mi svoje turističke vedute ne znamo iskoristiti, i to na pravi način.

Naime, iako je ovaj otok sam po sebi fenomen, kako znanstvenicima, tako još više i turistima, taj otok “zjapi” prazan i gotovo je nenaseljen. Izuzev jednog malog sela, mnoštva oranica, te mnogobrojnih rukavaca i jezera koji oplavljuju otok, a koji služe preteženo za ribičiju mještana i drugih entuzijasta; druge koristi od toga nemamo.

A da ne spominjem da se na južnom kraju otoka nalazi prekrasna pješčana plaža s uređenim odmaralištem i terenom za odbojku na pijesku i slične sportove uz vodu. K tome, tu je i prekrasan visoki drveni viseći most (sam po sebi kulturni spomenik) koji povezuje otok s ostatkom Podravine u smjeru Pitomače.

U samom mjestu Križnici nalazi se jedan ugostiteljsko-turistički objekt Dravska Iža, koji je izgrađen po principu starih podravskih kuća, koje su se zvale Ižama (podravska kratica od zagorskog naziva Hiža, tj. kuća). Osim dobre gastronomske ponude, treba spomenuti i mali bazen za lagano “bućkanje” i odmor nakon napornog dana.

Ovo mjesto je toliko “razvikano”, da je u zadnjih nekoliko godina broj stanovnika naglo opao, a ono nekoliko klinaca odlučio je ići u školu u Pitomaču, jer je u zadnjim godinama dok je još funkcionirala OŠ Križnica bilo 2-3 učenika i jedan profesor. Osim toga, kad nastupe jesenske kiše i proljetno otapanje snijega, Drava poprilično nabuja i prelazak preko rijeke (koji se odvija skelom), je nemoguć, što znači da je u tim trenucima ovo malo preostalih mještana u potpunosti odvojeno od “ostatka svijeta”.

E sad se vjerojatno neki od vas pitaju, kako autor ovog teksta toliko mnogo zna o ovim krajevima.

Sigurno je to pročitao negdje na internetu, najvjerojatnije na Wikipediji ili službenim stranicama Grada Pitomače ili Turističke zajednice Koprivničko-križevačke županije sa sjedištem u gradu Koprivnici, tom dragulju zapadne Podravine, gradu pijetlova i slikara hrvatske naive (iako su dva najpoznatija slikara ove vrste slikarstva, Ivan Generalić i Ivan Lacković Croata, zapravo rođena malo dalje, jedan u Hlebinama, drugi u jednom zaselku kraj Đurđevca).

Iako sam te informacije mogao naći i na tim stranicama, u ovom slučaju, samostalno sam obišao i upoznao ove krajeve tijekom svoje druge pješačke avanture Republikom Hrvatskom, od Zagreba, Hrvatskog Zagorja i Međimurja preko Podravine i Baranje, sve do zapadnog Srijema i Posavine. Otprilike 600 kilometara u nešto manje od mjesec dana. Na putu od Đurđevca, grada picoka i stare pustinje, do Virovitice, sjedišta franjevaca u ovim krajevima, i poznatom proizvođaču začina od crvene paprike (poduzeće Šafram nalazi se nekoliko kilometara sjeverno od Virovitice, prema granici s Mađarskom), prošao sam i kroz Pitomaču, kako joj i ime kaže pitomi kraj nastao na obalama obližnje rijeke Drave.

Kako sam dan prije stigao u Pitomaču i upoznao se s njezinim rijetkim, ali zanimljivim detaljima, poput velike makete rijeke Drave i njene okolice u centru grada, kao i starom zvjezdarnicom na obližnjem brdu, okruženom poljima kukuruza i pšenice; odlučio sam prije odlaska prema Virovitici, prošetati do 12 kilometara udaljene obale rijeke Drave i ovog već prije spomenutog otoka.

Put je bio više-manje ravan, iako je ljetno sunce bilo visoko na nebu, što je otežavalo moje hodanje kroz šumoviti kraj istočne Podravine. Čim sam došao na obalu rijeke, opazio sam malu splav koja prevozi vozila na drugu stranu i prekrasan dugački drveni viseći most preko rijeke kakvog do sada još nisam imao prilike vidjeti, barem nigdje u Hrvatskoj, a upoznao sam zaista gotovo sve krajeve lijepe naše.

Popeo sam se na most i lagano ga prešao (kažem lagano, jer je vjerojatno i sada u vrlo lošem stanju, mnoge letvice po kojima se hoda su napukle, iako to ne ometa neke prolaznike koji preko njega prelaze na motorima i biciklima).

Silaskom s mosta, stigao sam do otoka i njegovih nepreglednih oranica, te vrlo uvučenih i tajnovitih rukavaca i jezera, čiji su jedini povremeni posjetitelji ribiči iz okolnih naselja. Da bi se ovdje moglo loviti ribu, mora se posjedovati ribička dozvola, kao što je i uobičajeno na svim našim ribnjacima i jezerima.

U malom mjestu Križnica, do kojeg sam ubrzo stigao ima možda nekoliko desetaka kuća i nekoliko ulica, te jedan zanimljivi ugostiteljski objekt, građen na starinski podravski način.

Riječ je o spomenutoj Dravskoj Iži, s ugodnim interijerom od punog drveta, te malim, iako rijetko korišten bazenom, u kojem sam se i sām mogao osvježiti nakon napornog i vrućeg ljetnog dana.

Unatoč tome, samo sam se lijepo zahvalio gospođi koja ga vodi, okrenuo se nazad i polako dopješačio do dravske obale, gdje sam opazio mali rekreacijski park, svojevrsno lokalno izletište s terenom za odbojku na pijesku, nekoliko drvenih stolova, stolovima za roštiljanje i odličnim mjestom za kupanje, što sam odmah iskoristio.

I da, kupao sam se gol!

Da, dobro ste me čuli.

Iako nisam nudist, na plaži nije bilo nikoga, a oni koji su prelazili most preko splavi ili mosta, bili su i isuviše daleko da bi me mogli primjetiti u svom tom riječnom šipražju.

Zaista sam uživao u tom kupanju i sunčanju.

Kako se primicalo poslijepodne, pokupio sam svoje stvari u mali ruksak i otputio se polako natrag prema Pitomači, a zatim i dalje do Virovitice, moje sljedeće avanturističke destinacije na toj mojoj drugoj privatnoj sportsko-turističkoj avanturi.