tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Na sva tri misna slavlja na hrvatskom jeziku, u crkvi svete Marije u Spandau, crkvi svetog Sebastiana u Weddingu i crkvi svetog Bonifacija u Kreuzbergu, oprostio se u netom prošlu nedjelju od Hrvatske katoličke misije i vjernika, fra Rade Tolić, dušobrižnik koji je u Berlinu proveo 17 i pol godina. Fra Rade odlazi na službu u Stuttgart a iz Stuttgarta u Berlin dolazi fra Mijo Šabić.
Sedamanest i pol godine nije malo, brojne su službe, mise, hodočašća, proslave i slavlja na kojima je fra Rade sudjelovao, brojni su vjernici koje je poznavao a i oni njega. Zbog toga je i rastanak bio emotivan. U crkvi svete Marija od fra Rade se oprostila Suzana Smolković, voditeljica zbora mladih i članica Župnog vijeća. U crkvi svetog Sebastiana učinila je to predsjednica Župnog vijeća Anica Krstanović i članica Draška Perić, dok je u crkvi svetog Bonifacija to uz Anicu Kratanović učinio i Leon Perić i Marija Krstanović.
Tom prigodom su (u crkvi svetog Bonifacija) izrekli sljedeće:
– Dragi naš fra Rade,
znali smo da će doći jednom ovaj trenutak. Trenutak rastanka od tebe. Od tebe fra Rade, koji si bio 17 i pol godina s nama, među nama, koji si bio naš pastir, dušobrižnik, vjeroučitelj, prijatelj i brat – naš fratar.
U zadnjih nekoliko dana sam puno puta čula “Bio je stvarno naš fratar. On nas je vjenčao, krstio našu djecu, i pričestio ih” a mladi kažu: “Fra Rade je ovdje od kad znam sa sebe.”
Teško je naći odgovarajuće riječi koje bi opisale što nam ti značiš, koji si duboki pečat ostavio u pastoralnom i dušobrižničkom radu ovdje u Berlinu, u našoj Hrvatskoj
katoličkoj misiji, a pogotovo u našim srcima. Ipak ćemo se prisjetiti ukratko nekoliko stvari po kojima ćemo te posebno pamtiti.
Četrnaest generacija djece, znači blizu 900 djece, po prvi put je primilo Tijelo Kristovo upravo iz tvojih ruku.
Pripreme Prve Pričesti u Hrvatskoj misiji su bile nezamislive bez tebe. Uvijek će nam ostati u sjećanju posebna svečana misna slavlja koja si pripremao s puno ljubavi. Uljepšao si i tako svakako poseban dan još više za sve prvopričesnike, njihove obitelji i cijelu našu zajednicu. Od srca ti hvala na tome. Djeca su i nakon Prve pričesti uvijek najviše voljela ići na ispovijed kod tebe. Zbog
čega? Zbog blagosti prema nama…uzimao si nam “strah”, osjećali smo se sigurni. A sva djeca će te pamtiti i po tome da su uvijek od tebe dobivali svete sličice i lizalice.
Sigurni smo da nema bolnice u Berlinu u kojoj ti nisi bio. Bolesnici i starije osobe su bili tvoja posebna briga. Hvala ti na trudu i velikoj ljubavi prema najslabijima i najpotrebnijima. Pogotovo naše starije generacije uvijek će pamtiti tvoj srdačni pozdrav: “Di si moj Ante, moja Marija, moja Matija, moj Stipe, moj Milane, moja Anđe, moj Jozo, moja Dragice, moja Nede, moja Vera, moj Tomo…”
Prisjetimo se i “Krunice za djecu” – ti si bio upravo taj koji je davne 2003. godine prihvatio ideju krunice za djecu. Rekao si : “Kako da ne. Ja sam uvijek u Domovini u listopadu molio krunicu s djecom svaki dan.” Startali smo jednom mjesečno s molitvom u Misiji. Jedna cijela generacija djece “odrastala” je uz krunicu. Bezbroj djece je na taj način uputilo svoje molitve k Bogu, naučilo moliti. Koliko obitelji su kroz taj poticaj počeli moliti i kod kuće. Iz te mjesečne krunice nastala je “Internacionalna krunica za djecu” koja je postala u Nadbiskupiji Berlin najveći projekt s djecom iz različitih misija i župa.
Sjećamo se dobro kako su Klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom bila samo jednom mjesečno. Upravo kroz tvoju Ljubav prema Kristu i tvoje zalaganje počelo se klanjanje održavati svakog četvrtka. S puno ljubavi si se na Klanjanju molio za sve potrebe nas vjernika a posebno ti je u srcu uvijek bila Domovina i hrvatski narod. Veselio bi se jako i kad bi mi mladi došli pjevati na klanjanju i pokloniti se Kristu.
Jedan od tvojih velikih talenata koje ti je Bog darovao i koji si poklanjao svojoj zajednici je upravo tvoj poseban glas, tvoje pjevanje. Uvijek ćemo pamtiti kako si na zavidnom nivou pjevao Evanđelje na Cvjetnicu, Veliki petak, Uskrs i Božić i drugim blagdanima. Bilo je to posebno i time si uveličao naše blagdane. Prekrasno pjevanje glavonog dijela muke kao i Hvalospjev Uskrsnoj svijeći je također bilo sve ove godine “rezervirano” za tebe. Nema lijepšeg načina ostati svojim vjernicima u sjećanju već pjevanjem. Kako sv. Augustin kaže: “Tko pjeva dvostruko moli“.
Najveću hvalu upućujemo Bogu što postojiš i što si toliko dugo bio naš fratar. Hvala ti na svemu spomenutom i nespomenutom. Hvala ti što si bio naša “stijena” u misiji – prva “adresa” za sva pitanja vezana uz HKM. Hvala ti za svaku dobru riječ, koju si uvijek imao za svakog čovjeka. Hvala ti što si bio i onaj koji je hrabrio, podržavao i tješio kad je trebalo. Jednostavno, hvala ti na svemu. Bio si “NAŠ” – fratar, prijatelji i brat. U našim srcima ostati ćes zauvijek. Naša molitva će te pratiti i dalje.
Naša djeca kad se opraštaju u školama od svojih učitelja prave “knjigu uspomena i dobrih želja”. I mi iz HKM Berlin predajemo ti “knjigu uspomena” – uspomene na tvoje djelovanje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin, koja sadrži i brojne osobne želje vjernika i obitelji naše misije.
Predajemo ti u ime svih župljana i ovu kožnu torbu, neka te posluži u svim tvojim posjetama obiteljima, bolesnicima.
Kameru smo ti predali već jutros u Spandau. U Weddingu si dobio monstrancu kao simbol tvoje velike povezanosti s Kristom i naše zahvalnosti za sva klanjanja i molitve u našoj misiji. Monstranca iz Asiza – koja simbolizira i tvoje franjevšto, koja je od maslinovog drva –simbol tvoga podrijekla, Imotskog kraja, Dalmacije, Domovine Hrvatske. Berlinski Buddy Bär smo ti takođjer uručili – neka te on uvijek podsjeća na grad u kojem si proveo sigurno najljepše godine svog života.
Sve ovo neka te uvijek posjeti na nas sviju iz Hrvatske katoličke misije Berlin, na tvoj život s nama i među nama.
Želimo ti od srca sve najbolje, u tvojoj novoj misiji i u cijelom tvom životu. Svako dobro!
Blagoslovio te Gospod svuda gdje god bio ti,
neka i od danas dani tebi sretni budu svi.
Neka minu brige tvoje, išo makar bilo kud.
Blagoslovio te Gospod, nek te čuva svud.
Sretno putuj kao svjetlost, kao ptica slobodna
iza svake tamne magle, uvijek nek ti sunce sja.
Blagoslovio te Gospod, nek te čuva svud
Doviđenja dragi naš fra Rade!
Naravno, tijekom nedjeljnih misnih slavlja, lijepe riječi svom subratu izrekli su i župnik fra Edi Sokol, dušobrižnika fra Tomislav Brekalo i đakona Nikola Horst Kaya kao i njemački svećenik crkve svetog Bonifacija, pater Oliver Cornelius. Nakon misnih slavlja potrajalo je pojedinačno pozdravljanje vjernika s fra Radom. A bilo je i suza.
Što je pri oproštaju fra Rade poručio vjernicima HKM Berlin, donosimo u posebnom prilogu.