Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
U zadnje vrijeme često čujem od roditelja koji imaju mlađu djecu da su zabrinuti i sumnjaju da njihovo dijete ima autizam.
Strah u njihovom glasu i njihova molba za pomoć, navela me je da javno kažem svim tim mamama: “I ja sam se bojala i sumnjala sam.”
Nekada sam se osjećala usamljenom. Svi ti strahovi su utjecali na moje zdravlje, ali ipak se nisam predala.
Dok je moj Junak bio mali u dobi od 5-6 godina, imao je svoj način izražavanja. On je već tada išao kod logopeda i defektologa.
Tada mi još nismo znali da je on Asperger iako je obišao dječjeg psihologa i neurologa. Oni nisu sumnjali i svaki put su mi rekli da imam genijalca.
Moj sin je čitao enciklopedije, Alana Forda, Garfilda i sve ostale romane i knjige za mlade.
Sjećam se da je obožavao priče Sanje Pilić. Vodila sam ga u knjižnicu tako da je prije škole pročitao puno lijepih knjiga.
U razgovoru s majkama često čujem kako im obitelj, tate, tete i bake govore: “Zašto dijete mučiš i vodiš na pretrage?”
To je potpuno krivo!
Vodite svoju djecu na pretrage i slušajte savjete stručnjaka slušajte svoj glas, jer mi majke imamo jače radare od očeva i baka.
Dijagnozu nećete dobiti od prvi puta, ali ako nastavite redovito ići kod psihologa on će moći postaviti dijagnozu.
Ti naši mali genijalci imaju veliko srce i vole se maziti, jedu ono što vole, što ne vole ne tjerajte ih.
Oni žive u svom svijetu, nisu poput druge djece, to se vidi jer se oni izdvajaju iz skupine.
Moj Junak je narastao, sve je samostalniji, ali postoje još mnogi naši Junaci i njihove mame, poput Zrinke, Mire, Vlatke… one brinu za sigurnost svoje djece.
Drage moje mame, niste same! Tražite majke koje imaju sličnu djecu, one će imati razumjevanja za vas!
Nećete više biti sami!