tekst: Marija Juračić
Nekoliko tjedana prije završetka nastave moj je desetogodišnji unuk posve prošvikao. Nije mi jasno, je li malac puknuo od stalnog učenja, ili je genijalac shvatio kako društvo funkcionira.
Prestao je učiti. Odlučio je da njemu škola nije potrebna pa je to svečano izjavio i školskom pedagogu. Njegove petice i četvorke, naprasno su se pretopile u jedinice i dvojke. Jedino engleski jezik, iz nekih njegovih skrivenih pobuda njeguje i dalje. Sumnjam da i on planira dezertirati iz Lijepe naše.
Odmah smo poduzeli mjere, ali su se pokazale kao one vladine. Ništavne. Ni metoda mrkve i batine ne daje rezultate. Drastično smo mu smanjili standard života da se navikne na oskudicu koja ga čeka, ako ne završi školu. Ne pomaže. Mali se samouvjereno ceri i nabraja nama poznate školovane ljude koji žive na rubu egzistencije. Njemu se to neće dogoditi. On će postati you tuber. Konačno je otkrio karte pa sada možemo ujedinjenim snagama krenuti na klinca.
„Dobro“, kaže moj zet: „Ja tebe podržavam u tvojoj namjeri, ali kao you tuber moraš nešto znati. Moraš u nečemu biti stručan, bolji od drugih. Tko će zaposliti neznalicu? I tko će gledati tvoje bezvezarije?“
Mali se pobjedonosno smiješi i pokazuje nam video uradak koji ima preko milijun pregleda, a u kojem nekakav klinac snima svoje buđenje i cijelo vrijeme priča bezvezarije. Nije za gledati.
Obiteljski konzilij zaključuje da je u igri velika zavjera, da su veliki igrači odlučili do kraja zatupiti Zemljane. Rade to perfidno. Dozvole malom postotku nezanimljivih ljudi da se obogate na bezvezariji, kako bi većini pokazali da je lako zaraditi lovu, da za to nije potrebno ni raditi ni učiti. Vjerojatno sami nabiju one milione lajkova na takve uratke. Namjera masovnog zatupljivanja dohvatila je i mog unuka. Teško se boriti protiv toga. Kći izjavljuje da se osjeća kao David pred Golijatom. A nema ni praćke. Ni vidljivog neprijatelja. Što učiniti? Zet i dalje zagovara novovjeku pedagogiju koja je doživjela potpuni neuspjeh, samo se o tome javno šuti.
Nakon obiteljskog vijećanja, odlučujemo priznati poraz i ukinuti sve pedagoške mjere. Idemo argumentum ad hominem. Ucjenom bez stida. Služimo se i lažima. Koristimo autoritet veći od nas.
„Ako ne završiš školu, idemo svi u zatvor. Skupa s tobom, jer osnovna je škola po zakonu obavezna, a tko ne izvršava obaveze prema državi, zna se…“
Sreća je što malac ne zna kako je brzo naše pravosuđe pa kada bi se zaista trebalo ići u zatvor, on bi došao na red negdje pred penziju… Osim ako ne postane poznati you tuber.