LAŽ

piše: Esad Redža

-U laži su kratke noge ili raste nos!

Varate se, ni jedno ni drugo nije istina. Nova studija dokazuje da  od laži raste -rep!

Tamo negdje pri dnu kralježnice sve kreće s učestalim svrbežom i već za nekoliko dana da se napipati izraslina. Prirodu ne možete prevariti i ona se uvijek pobrine za sebe i baš uvijek stvari postavi na pravo mjesto.

Epidemija se proširila gotovo svugdje, repatih više ili manje bilo je po svuda. Zbog ljetnih vrućina, repovi manji ili veći, virili su manje ili više ispod ljetnih haljinica i šorceva.
Onih bez repa gotovo da više nije bilo za vidjeti. Od kada se i službeno zna da rast repa uzrokuje laž.

Baš ti bezrepci  postali su preko noći progonjena vrsta.

Kreću se u pravilu samo noću, žive u strahu, a po danu preživljavaju tako da svežu umjetni gumeni rep ne bi li zavarali repate.
Tepam samom sebi dok sjedim u tramvaju na svom gumenom repu, kako se iskrenost isplatila i kako je laž napokon razotkrivena.

Nasuprot mene sjedi starac koji svojim  drhtavim rukama pokušava nekako ugurati svoj rep u svežanj novina. Na licu mu ulovim grimasu srama i straha tek na sekundu dodirnu nam se pogledi. U tim sekundama neugode za obojicu osjećam da on zna za moju tajnu. Moja prokleta iskrenost me tjera da mu kažem da sam bezrepi.
On  svoju laž barem pokušava sakriti u svežanj starih novina. Tek rijetki putnici skrivaju svoje repove. Dvije mlade djevojke tik do mene raspravljaju kako uljepšati svoje repiće.

Još dvije stanice i izlazim van. Posljednja provjera mog lažnog repa i dižem se sa stolice. Gospođa s dvije torbe iz kojih viri gotovo cijeli vrt, prati moj gumeni rep pogledom dok njen pravi rep upravo zahvaćaju vrata pri otvaranju. Prolomi se vrisak boli cijelim tramvajem. Guram na brzinu vrata u kontra smjeru ne bi li oslobodio gospođin rep.
Uspijevam u tome i budem nagrađen gromoglasnim pljeskom začuđene tramvajske publike.

Sada na tik do svoje stanice razmišljam da sve oko sebe sablaznim javno. Skidam svoj gumeni rep i bacam ga u lice tramvajske publike. Moja priroda jednostavno nije mogla drugačije.

Ogoljen i sretan stojim pred mnoštvom koje je za ovu moju priliku kolektivno podvilo rep  na minutu.

Sretan ja, sretna priroda.