TAKO SAM UMORNA

Iz naše arhive/ objavljeno 16.02.2011.

Sonja Smolec
Danas sam tako umorna
od ljudi koji nemaju živaca
čekati autobus koji kasni,
i čekati doktora koji će također zakasniti.
Dok čekam ispred ambulante
pročitat ću novine, dvaput,
u oba smjera od prve do zadnje stranice,
da ubijem ovo prazno vrijeme
između dolaska i odlaska.

Danas sam umorna
od čitanja oglasa u potrazi za poslom,
od čitanja bankovnog izvoda
na kojem se nema što vidjeti,
umorna od lažnih pjesnika i loših svirača
koji stoje na uglu ulice
čekajući da ubacim novčić u njihovu kutiju.
Umorna od prodavača cvijeća
koji me zovu, ljuti,
jer nisam stala da nešto kupim.

Život, poput vrtuljka ide dalje
i uvijek se čini da je netko drugi
zauzeo bolje mjesto.

Nije važno…
Još uvijek imam svoj osmijeh.
Nitko mi ga ne može oteti.
On polako curi iz moje školjke života,

prikvačen poput iskrica
na rub mojih vjeđa,
klizi unutar mojih bora.
Možda nije najbolji,
ali iskren je i čist
poput suze koja ga slijedi.