Sonja Smolec
… kad sanjam o tebi a buđenje pokazuje
da te nema. Možda je to dnevna mora…
kakogodmora…
Plaši me kao što je Golem plašio svog stvoritelja.
Na dlanu mi sjećanja na ispljunute koštice višanja.
Mirno je ljetno jutro. Ljetna kiša,
protuglavoboljna kava u pozadini,
mineralna voda u prednjem planu,
pjesma grlice ispod oluka obližnje kuće…
Tako je lijepo slušati ovaj mir.
Podsjeća me na Mjesec. Ne pitaj zašto.
To je prvo što mi je palo na pamet.
Na desnoj strani mog stola hrpa knjiga
čeka da napišem recenzije. Iz mog vlastitog zadovoljstva.
Na ekranu druga knjiga koja čeka redakturu
za nešto malo novaca.
Vjerojatno bih morala i sebe korigirati.
Ispraviti način na koji sjedim,
ispraviti kralježnicu, ispraviti…
oh, koliko toga bih morala popraviti.
Još jedan srk…. bljaaaaaak…. kave
Stresla sam se od njenog okusa.
Traži nove e-mailove.
Nothing. Nada. Niente. Nicht. Ništa.
Nedjelja.
Zašto ljudi nedjeljom spavaju duže?
Čeka odgovor novog nakladnika,
oh, ne samo jednog. Dvojice.
Zašto pišem? Zašto pišem upravo sada?
Hmmm… Moram prekriti bijeli šum mog mozga
koji dolazi izdaleka. Sa zvijezda.
Koja pretpostavka! Zar ne?
Gledam kako je mirno stablo breze i njeno lišće.
Vrabac, nagnute glave, gleda u mene.
Sunce proviruje između oblaka.
Mirno jutro, poput komadića ukusnog kolača.
Llepe su stihove. I najljepshe kako se prepazi da na kraju noch je bilo taj san. Ali ipak ja bi pochao sa stihom (Tako je lijepo slušati ovaj mir.) tako da san bude potpuno o tom lichnosti koja nema odgovarajuchi osjechaj o tome shto se pishe.
Nemora biti (shto pishem) korektno, jer inache ja imam previshe greshaka u jeziku, (izvinite na to), ali ja josh uvijek volim chitati poezije i stihove.
Hvala
Osjećaj do čitatelja stiže u blicevima. Uočava detalje, onako kako ih autorica vidi. Njenim lirskim okom. Mirne su te slike. Nekako lijene. I lijepe. Simpatiju osvoji mali vrabac, nagnute glave. Svakodnevne obveze su uokvirene u ljepotu jednostavnih motiva. A onaj bijeli šum koji u um stiže odnekud sa zvijezda, daje misaonu dimenziju pjesmi, o kojoj bi se dalo dugo govoriti.
Već sam naslov i početak pjesme
“UBIJAM NOĆNE I DNEVNE MORE
… kad sanjam o tebi a buđenje pokazuje
da te nema” najavio mi je pjesničko djelo koje zaslužuje pažnju, a da bi (pažnja) bila dovoljno nahranjena ponovno silazim niz zanimljive, zapitkujuće, sjetne, misaone, a samim tim i poučne verse koje zbore glasno da je čitatelj na gubitku zaobiđe li ih.