piše: Žarko Delač
Početak godine započeo je mnoštvom deprimirajućih informacija i predviđanja koje uglavnom negativno djeluju na psihičko stanje nacije.
Zakoračivši snažno u globalističke i internacionalističke strukture neminovno je kako nas energetska kriza ne može zaobići. Pri tome je dobro ako će taj hladni rat stati samo na ucjenama s cijenom plina, a da se ne pretvori u otvoreni ratni sukob. Stoga se treba nadati da će porasti samo troškovi života i smanjiti se životni standard što je u usporedbi s ratnim strahotama daleko prihvatljivije.
No, uz ove vanjske ugroze i prijetnje javno je obznanjena informacija o broju stanovnika u Hrvatskoj koja je možda katastrofalnija od nedostatka plina i električne energije.
Brojni demografi i stručnjaci ukazali su na pogubne posljedice ovog trenda tako da ih nije potrebno ponavljati ali postavlja se pitanje što po tom pitanju može ili treba učiniti država. Uvođenje zakonske obveze da obitelji moraju imati dvoje ili više djece je neizvedivo iz više razloga. Neki od njih su što smo pod obitelj uvrstili i zajednicu muškaraca ili žena, brojne parove muškaraca i žena muče neplodnost, a određeni broj ljubitelja demokracije podigao bi bunt da se time narušavaju ljudske slobode.
Tako, ne preostaje ništa drugo već poticanje obitelji na što veći broj djece ali očigledno je na primjeru grada Zagreba kako je takav jedan pokušaj neslavno propao.
Sve u svemu, od države uglavnom očekujemo kada nam je to potrebno spasonosna rješenja, a s druge strane nastojimo ju što više prevariti utajivanjem poreza, izvrgavanjem ili zaobilaženjem postojećih zakonskih propisa. Ne želeći za sadašnju situaciju funkcioniranja političke umjesto pravne države opravdati i ignorirati pogreške dosadašnjih političkih struktura koje su na vlasti u državi posljednjih 30 godina, pitanje je što bi se promijenilo dolaskom novih političkih opcija. Poput onih u Zagrebu ili Splitu koje su primjerice omogućile zapošljavanje u gradskim firmama „stručnih“ osoba iz Osijeka i Samobora te im uz plaću isplaćuju dodatno i troškove odvojenog života i vikend putovanja te stanarinu.
Naravno, ovo je samo jedan u nizu negativnih primjera obnašanja političke vlasti novih ili svježih političkih snaga koji samo pokazuje da je osnovni problem u svima nama. Previše smo indiferentni prema političkim procesima te podložni osobnim probitkom i ostvarivanju vlastitih želja što osobito eskalira dolaskom na vlast i preuzimanja ne samo odgovornosti već upravljanja i donošenja odluka.
Imajući na umu kako nas kao tradicionalne kršćane vjera uči drugačije pali smo i na tom ispitu. Sve u svemu ne treba jadikovati i očajavati ali treba smanjiti očekivanja od države i jedinica lokalne uprave i samouprave te se pripremiti za snižavanje razine osobnog konformizma i hedonizma.
To jednostavno znači, da tročlana obitelj neće imati tri vozila, nekoliko mobitela, vikendicu, stan i kuću već samo jednu stambenu jedinicu i jedno vozilo. I naravno, nekritičko povođenje za besposlenim influencerima, fashion guruima i modnim mačcima postat će prošlost.
Vraćanje tradiciji i temeljnim ljudskim vrijednostima stoga je jedini i logični zaokret ne samo hrvatskih građana već i svijeta općenito.
Aktualna pandemija možda u tome i nije samo zlo, već i mogućnost za resetiranje i novi početak, kako se ponekad i može čuti u medijima.