SVUGDJE SAM NAIŠAO NA OTVORENA VRATA

Oproštaj veleposlanika Ranka Vilovića od kolega diplomata

tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Ivo Cenkovčan 
Zadnja dva oproštaja veleposlanika Ranka Vilovića od Berlina zbila su se u zgradi veleposlanstva u Tiergartenu.

O prvom, za predstavnike berlinskih hrvatskih udruga, već smo izvijestili, a na drugom je prije tjedan dana okupio svoje kolege diplomate i njemačke visoke državne dužnosnike, njih 24 od 40 koliko ih je pozvao.

Vidno opušteni Vilović već je na samome početku govora dobrano nasmijao sve okupljene kad im je rekao da mu jedno oko plače, a drugo se smije:

U našem poslu koji je u stvari čisto obrtnički, a nimalo umjetnički, mi steknemo toliko prijatelja i prijateljica, mi susretnemo toliko kolegica i kolega, ali i ljudi koje – i tu je malo zastao – odmah zaboravimo.

Među okupljenima uočili smo iz vanjskih poslova Martina Kotthausa, voditelja Odjela za Europu i Richarda Kühnela, voditelja Predstavništva Europske komisije u Njemačkoj, ruskog ambasadora Vladimira Grinina, poljskog Andrzeja Przyłębskia, turskog Ali Kemala Aydina, irskog Michaela Collinsa, kubanskog René Juana Mujicu Cantelara. Tu se bili i ambasadori zemalja Zapadnog Balkana – Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije, Željko Janjatović, Ranko Vujačić i Sasho Markovski te srbijanski otpravnik poslova Saša Dinić. Nuncija dr. Nikolu Eterovića zastupao je prelat dr. Mitja Leskovar.

Vilović je rekao je da ne želi govoriti što je sve u Berlinu doživio od trenutka kad je prije četiri godine stupio na dužnost, a bilo je to dva mjeseca nakon što je Hrvatska postala članicom Europske unije. Jer da bi to bilo predugačko, pa i dosadno. Ali s izazovima – i pri tome je naglasio da: za nas koji smo u diplomaciji ne postoje problemi nego samo izazovi – da si nitko od njih prije četiri godine nije ni mogao zamisliti koji će sve izazovi najednom iskrsnuti pred Njemačkom i Europom – migracije ljudi, izbjeglice, Brexit, posvuda teroristički napadi, sigurnosni problemi.

Smatra da je na bilateralnom polju puno postigao i da je svugdje naišao na otvorena vrata, u ministarstvu vanjskih poslova, uredu savezne kancelarke i u uredu predsjednika republike. I ne samo otvorena vrata, nego i otvorene uši i otvorena srca. Robna razmjena se s 2,5 milijardi eura popela na 4,5 milijardi s time da je omjer od 2 : 1 ostao isti, u korist njemačkog izvoza.

Blago se našalio se na račun dviju država, njemačke i hrvatske, usporedivši im kakvoću stabilnosti. Dok je on boravio u Berlinu, kaže, Hrvatska je promijenila dva predsjednika države, tri vlade i četiri ministra vanjskih poslova, dok Njemačka još uvijek ima istu vladu, Bayern München je stalno prvak, a berlinski aerodrom nije gotov što smatram najvećim dokazom njemačke stabilnosti.

Na kraju se zahvalio službenicima veleposlanstva i svojoj obitelji, a ponajviše odsutnoj supruzi Ivanki. Svi su ga oni pratili, podupirali i trpjeli, pogotovu njegovo radno vrijeme kojemu nikada nije bilo kraja. I moja djeca su ovdje, što pokazuje da smo sve preživjeli, bile su zadnje riječi veleposlanika Ranka Vilovića s kojima je završio oproštajni govor na primanju u povodu završetka mandata na funkciji hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj.

I kad je vaša izvjestiteljica zatvarala mikrofon, čula je veleposlanika koji kao da govori samome sebi: Ovo je već devetnaesta selidba. Najgore su bile selidbe kad se najednom ustanovilo da fali lijeva noga od Barbike i da na autiću nema kotačića.