NIŠTA NIJE OSTALO ZA MOJE STIHOVE

Vinko Pavić
Baš ništa nije ostalo od naših dana
Za moje stihove,
A ja nemam dara
Da pamtim imena i događaje.
Sjećam se samo
Poluzatvorenih očiju ispod pokrivača
I sanjarija
Razapetih između bijelih obraza
Koji nisu pristajali
Na melankoliju mojih toplih dlanova.
Sjećam se još i
Šutljivih sjena koje su nečujno koračale
Kroz studen gizdavih bokova
I mirisale na samoću.
Bili smo daleki,
Izvan svake nade,
I ništa,
Baš ništa nije ostalo od onih dana
Za moje stihove.