Mnogi naši političari tek trebaju ispeći svoj zanat
piše: Žarko Delač
Smatra se kako je kolijevka demokracije u Grčkoj pa tako na grčkom jeziku navedena riječ označava vladavinu naroda koja se provodi putem izabranih predstavnika. Uz sve nedostatke ovakvog političkog sustava do danas nije pronađen bolji pa tako i u našoj državi uživamo blagodati ovakvog demokratskog sustava. Osobito kada imamo na umu da smo sve donedavno živjeli u jednopartijskom, komunističkom sustavu.
No ipak, imajući u vidu kako na vidiku nema kvalitetnijeg i boljeg političkog rješenja, potrebno je svakodnevno i sustavno njegovati demokratske tekovine. Pri tome je jedna od glavnih zadaća iznjedriti čestite i kvalitetne političare kao glavne poluge demokratskih procesa.
Oni trebaju u prvom redu biti imuni na ljudsku pohlepu i materijalni egoizam koji je uzrok različitih deformacija i u konačnici svjedoci smo sve više i više kaznenih djela. Makijevelistički pristup politici stoga nije poželjan i samo dodatno u narodu navlači bijes i ogorčenje na postupke i stavove njihovih aktera. Često se može čuti i izjava kako su vlast i moć najveći opijum i afrodizijak, a upravo se kod političara one akumuliraju i rastu s političkim položajem.
No, nisu ovo jedine ljudske slabosti koje dovode do sumraka demokracije i osjećaja kako ne živimo u pravednom i ravnopravnom društvu. Možda još i veći je problem neznanje i karijerizam pa se tako političari pretvaraju u sveznalice i bez kompleksa se liječnici bave ekonomijom, trgovci sportom ili glumci zaštitom okoliša. Nepoznavanje funkcioniranja sustava, zakona i donošenje odluka veliki su problem slučajnih političara koji su se odjednom našli u situaciji da o nečemu raspravljaju i donose odluke. Naravno kako u svemu postoje iznimke pa smo tako imali glumca, električara i bravara koji su bili i predsjednici država.
Stoga nije čudno kako se u praksi događaju slučajevi povlačenja i dorade zakona, izmjena odluka ali što je i najgore štetne posljedice političkih odluka. I to ne samo na najvišoj državnoj ili parlamentarnoj već i na lokalnoj razini upravljanja.
U tom kontekstu zanimljivo je bilo pročitati dnevni red treće sjednice zagrebačke skupštine (blagodat demokracije koji nam omogućuje javno dostupne dokumente!) pa se poput pokojnog Delića zapitati: “Ljudi moji je li to moguće?!
Naime, skupštinari bi trebali donositi zaključke o nestaloj ploči s imenom bivšeg trga ili paljenu časopisa u gradu Zagrebu!? Bespotrebno se uplićući u policijski posao devastira se osnovni smisao i namjena najvišeg predstavničkog tijela grada Zagreba i na taj način jedino hrane osobni politikantski interesi. Kada se u to dodatno umiješa ljubomora i osobna netrpeljivost zbog neizvršenih političkih ambicija u prošlosti, dobivamo savršeni obrazac za samoubojstvo na političkoj sceni.
No, više nas od toga treba zabrinuti da u Zagrebu jedan dio slučajnih političara glumata na političkoj sceni pa nisu izgledne neke spektakularne pozitivne promjene u životu grada Zagreba.
Zbog toga nema razloga za brigu jedino dugovječni gradonačelnik Grada Zagreba sa svojim suradnicima te slobodno može nastaviti sa svojim mandatom i do kraja života.
Bolje rečeno, uz ovakvu oporbu i političke diletante koji ga okružuju problema ne bi imao čak ni onaj tko bi uspješno vodio samo predizbornu kampanju, a ne radio 365 dana u godini.
Upravo razmišljam kakav nam je nogomet i tko to sa snjime vlada.Takova nam je već godinama i iseljenička politika.A,- o kvalitetnim rezultatima da i ne govorimo.Oni su takovi kakovi jesu.Jedan korak naprjed a dva u nazad.Bolje rečeno, uz ovakvu oporbu i političke diletante koji ga okružuju problema ne bi imao čak ni onaj tko bi uspješno vodio samo predizbornu kampanju, a ne radio 365 dana u godini.