piše: Branka Oreb-Jerković
Osvrćući se na prosvjed umirovljenika koji je, u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske, održan u šest gradova pod motom “Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti“ hrvatski premijer Andrej Plenković je novinarima kazao da su “mirovine već ove godine u procesu usklađivanja rasle više nego ikada od 2008. godine zbog čega su zahtjevi umirovljenika neutemeljeni”.
Aktualni premijer bio bi mi puno veći u očima da se držao mudre izreke ‘šutnja je zlato’.
Mogao je mikrofon prepustiti ministru rada i mirovinskog sustava Marku Paviću ili je diplomatski mogao reći da ‘ova Vlada radi sve što je u njenoj moći kako bi zaštitila status starijih osoba i pružila im dostojanstveni život u poznim godinama’.
Ali, on kategorički tvrdi kako je penzionerima dobro i ne vidi razloga za prosvjed. A ja vidim da ga ni papa Franjo, koji je s razlogom uzeo ime zaštitnika sirotinje, nije prosvijetlio.
Pa, gdje vi Plenkoviću živite?
Polazim od sebe: Radila sam 33 godine i kroz cijelo to vrijeme svaki mjesec izdvajala za mirovinsko osiguranje. Imala sam kao dugogodišnji urednik 8.600 kuna plaću.
U HZMO-u su izračunali da me pripada 2.700 kuna mirovine. Od 1. siječnja 2012. godine, otkako sam u prijevremenoj mirovini, troškovi života porasli su za oko 30 posto, a mirovina mi je u cijelom tom razdoblju – dakle, 5,5 godina- povećana za 100 kuna. Sto kuna, premijeru!
S tim što je već idući mjesec to grandiozno povećanje o kojem premijer priča, umanjeno za 20 kuna jer je njegov stranački kolega, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, povećao gradski prirez.
U ovih 5,5 godina mirovina mi se, dakle, povećala za 80 kn i to je cijela istina. A moj slučaj je mila majka prema onome što je doživjela većina umirovljenika.
Život prolazi pored tebe a nemaš novca za najnužnije potrebe. Za lijekove, hranu…a o odlasku u kino, kazalište, o putovanjima…možeš samo sanjati…
Jedna sudionica na prosvjedu je izračunala da je, temeljem izdvajanja za obavezno mirovinsko osiguranje kroz 32 godine rada, na ‘svom računu’ sakupila 450 tisuća kuna, bez kamata. Naravno, taj novac nije vidjela niti će ga ikada vidjeti…a živi od državne milostinje.
Kada se status današnjih umirovljenika dovede u kontekst privatizacijske pljačke nekad uspješnih tvrtki, iz koje su još uvijek radno sposobne zaposlenike lopatom gurali na grbaču državnog proračuna, zna se čija je odgovornost za današnju situaciju.
Kako se odmotava klupko nezakonja u koncernu Agrokor i djeci vrtićkog uzrasta je jasno što se desetljećima događalo na ovim prostorima.
Iz toga razloga bi trebali izići na ulice i mirno prosvjedovati ne samo umirovljenici, već svi oni koji su još pri zdravoj pameti.