piše: Marija Kukić
Što je amnezija? U Anićevom i Goldsteinovom Rječniku stranih riječi riječ amnezija objašnjava se ovako:
Amnezija je gubljenje ili slabljenje sjećanja ili djelomično zaboravljanje nekih događaja ili ličnosti.
Razg: zaboravljivost
A mi, Hrvati, narod smo koji prema riječima našeg premijera, patimo od kolektivne amnezije.
„Moj dojam je i čvrsto sam uvjeren u to, da veliki broj političkih aktera ne samo da je za 180 stupnjeva promijenio retoriku, nego kao da cijela javnost pati od kolektivne amnezije“, rekao je uz cirkus vezan za Agrokor naš premijer.
Svjedočio je na sudu naš prvi premijer dugovječni Stjepan Mesić. Usprkos svojim godinama i poodmaklom vremenskom razdoblju od prve sumnje na malverzacije u Agrokoru on, ( Gle čuda! ) nije imao amneziju.
Dozvoljavam: Svatko se ponekad nađe u stanju amnezije, ali kako tim riječima gospodin premijer može i smije okarakterizirati cijelu naciju? Zar to nije preteška i ponižavajuća dijagnoza? Isto tako „novinari ne poštuju pravnu državu“…, a gubitnici SDP i Most… „žele ušićariti koji poen“… Krije li se u ovom grmu neki zečina?
Svakom čovjeku se dogodi da postane zaboravljiv. Često ljudi, koji su nekome dužni, npr. novac zaborave ga vratiti. Ponekad čovjek može zbog ‘amnezije’ učiniti neku smiješnu i nezgodnu situaciju. Opisat ću samo jednu.
Išao Drago sa svojom Ljubicom u grad. Svatko od njih morao je odraditi svoj dio posla. Naravno, išli su osobnim automobilom. Kada obave svoje poslove, naći će se u dogovoreno vrijeme na dogovorenom mjestu.
Čekala Ljubica na dogovorenom mjestu, ali Dragi ni traga ni glasa. Dozlogrdilo joj čekanje, sjela na prvi autobus i vratila se kući. Ali, kojeg iznenađenja!!! Na kauču se svom svojom dužinom ispružio njen muž. Spava snom blaženika. O, kako se naljutila ! Dok se ona mrcvarila u gužvi i nesnosnoj vrućini, on podvio rep i pobjegao.
Naravno, bilo je i oštrih riječi, ali je Drago na kraju pomirljivo rekao: „Oprosti, Ljubice moja! Ja sam posve zaboravio na tebe. Iskrsli su neki problemi pa sam onako uzrujan sjeo u auto i otišao kući, zaboravivši da sam s tobom išao u grad.“
Što ja mogla Ljubica nego oprostiti svome mužu? A o ovom se događaju dugo pričalo. Kad bi netko nešto zaboravio, kazali bi: „Zaboravio kao Drago svoju ženu u Požegi.“