Sven Adam Ewin
(unučici za 8. rođendan)
Ni jednog časa ti nisi sama,
U tebi vrvi kao na sajmu.
Svi tvoji preci, u kolonama,
U tvome tijelu žive – u najmu.
Ni jedan jedini ne nedostaje.
Svaki u tebi traži zraka.
Njihova mladost u tebi traje.
Ti si njihova – Noeva arka.
Kad su ti tijesni svi kalupi,
Kad pucaš od zdravlja i obijesti,
To se u tebi, na dugoj klupi,
Guraju, dušo, svi tvoji preci.
Puni su rana od straha, mraka,
Očnjaka, kandži, vatre i leda,
Pa si mi sva od ožiljaka
I tu se ništa više ne da.
Od glave pa do nožnog prsta,
Puna si njihovih darova malih.
S nijednim od njih nisi ista,
Ali si svakome bolno nalik.
Kroz tvoje zjene svi oni vire,
Da vide slavu tvoga svijeta.
Otvori okice malo šire,
Da vide i oni iz zadnjeg reda.
Isplovit će iz tebe nova arka,
I poslije stotinu, poslije dvjesta,
U njoj ćeš biti jedna od bákā
I za te na klupi… bit će mjesta.