piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Kada sam pohađala osnovnu i srednju školu učila sam da u našem jeziku postoji devet vrsta riječi od kojih je pet vrsta promjenjivih i četiri nepromjenjive.
Iznenadila sam kada sam u učionici hrvatskog jezika ugledala umnu mapu s deset vrsta riječi. (Prošlo je otada podosta vremena!)
Ta deseta vrsta riječi dobila je naziv ČESTICE.
To su riječi kojima nije bilo mjesta ni u jednoj „vreći“. Njima se izražava stav govornika prema nekom iskazu i njima se taj iskaz modificira.
Nabrojit ću nekoliko vrlo učestalih čestica:
li, god, zar, barem, da, baš, čak, ma, ne, hajde, eto, evo, eno, valjda, opet, također…
Postoje 2 vrste čestica:
1. a) nesamostalne i pišu se odvojeno s riječju koja je ispred njih
Je li vam ovo dosadno?
Volim ovo raditi kako god mi bilo nepoznato.
2. b) samostalne čestice odnose se na čitavu rečenicu i modificiraju joj sadržaj te se stoga nazivaju i modifikatori.
put, li i god pišu se sastavljeno s riječi ispred sebe.
Triput sam te upozorio.
Nije ni pametna, a kamoli lijepa.
Idemo u prirodu kadgod smo slobodni.