Sven Adam Ewin
(F. Kafki)
Učen, a gladan, sin trbuhozborca,
Zemaljskom Grofu pišem molbu smjerno.
Stižem u selo u podnožju Dvorca.
Posao tražim. Nešto zemljomjerno.
Cura za šankom roza koktel sprema.
Pitam za Dvorac… Glupo, vidim i sam.
Otvaram Omot. U njem Spisa nema.
Sjedim, a hodam. I tu sam, i nisam.
Predajem Omot, a ništa u njemu
I kako onda da se predmet riješi?
Jer kad se desi Greška u Sistemu,
Savršen sistem savršeno griješi.
Čekam i čekam. Čekam sine ira,
Da Sistem sebe samoregulira.