tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Sasvim slučajno obiđoh danas moj berlinski vrt. Obično čekam rano proljeće ali ajde, rekoh, kad je ovako otoplilo …
Kad tamo, umjesto gole prirode, buja, pulsira život. Uz ogradu vrta, Emilova je bijela ruža, ona iz Kaliningrada. Listovi zeleni, od ljetos kad je donesena iz Broda, od Emilove sestre Emilije, porasla i razgranala se. A unatoč godišnjem dobu, baš prkosno a dostojanstveno, pružila svoj prvi pupoljak, bijelu ružu. Penjačica je, tko zna kud i gdje će sve krasiti i mirisati.
A nije Emilova ruža ni sama u vrtu. Mislila sam da priroda spava, kad ono … bijele se još nešto malo pritvorene bijele glavice. Visibabe osvojile vrt.
Istina, nije (još) stiglo proljeće ali je stiglo cvijeće.
Ostade za neka buduća vremena još jedna poveznica među prijateljima.Procvala!?Čudo neviđeno.Neka cvjeta još dugo,dugo i neka svojim raskošnim cvjetovima i mirisima daruje
ti veliki i topli pozdrav iz Slavonije.