tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Narodna mudrost kaže: “Tko pjeva, zlo ne misli” a u okvirima pastoralnog djelovanja u crkvenim zajednicama, čuje se i: “Tko pjeva, dvostruko moli.”
U svakom slučaju, u obje varijante, pjevanje, i osobe koje pjevaju, stavljene su u pozitivan kontekst. Jer, takav pozitivan kontekst i ozračje, glazba i dijeli.
Možda to počne i s prvim plačem, tko zna. Narod zna reći: “Ako dijete glasno i intenzivno plače, bit će dobar/dobra pjevač/pjevačica.” Rekoše mi da sam upravo kao beba, prilično, i neutješno plakala. Ako izuzmem, tu vrstu pjevanja (plakanja), može se reći da s onim ozbiljnijim započeh prilično rano, prije školskih dana, kad moj dvije godine stariji brat, dobi harmoniku i bi upisan u glazbenu školu. Tako je nastao kućni duet: brat bi svirao a ja pjevala.
Nastavilo se to u crkvi, bijah tako malena da me se nije vidjelo iza orgulja, pa potom u školi i dječem “Zboru 57 djevojčica i dječaka”. Pjevanje bijaše prvo što me i u Berlinu, privuklo k ljudima. Priključih se, nekako prije dvadesetak godina, zboru pri Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin. I, s povremenim oscijalacijama, ostadoh s njima svo vrijeme, sretna da negdje imam svoje malo mjesto i ljude koji me čekaju i zanimaju se za mene.
Eto, o tome razmišljam i ove, netom prošle nedjelje. Zbor redovito pjeva nedjeljnu misu u 13 sati u crkvi svetog Bonifacija na Mehringdammu (U7), općina Kreuzberg, u posljednje vrijeme i večernje mise srijedom u 18 i 30. Nakon toga su (skoro) redovite probe.
Zbor vodi Matija Ćosić a glazbena pratnja, na orguljama, nastaje pod prstima Ane Draganović. Dar je to Božji koji ovaj zbor ima. Dvije djevojke, odrasle uz Misiju, uz glazbu i zborno pjevanje. Tome su se divili i operni pjevači i dirigenti koji ponekad navrate na kore crkve, poput operne dive Evelin Novak i maestra Ivana Repušića.
Uistinu, Matija i Ana, dragulji su neprocjenjive vrijednosti pod čijim rukama i uz čiji trud, tridesetak članova zbora vrijedno vježba i prati misna slavlja, uživa u druženju, glazbi i vjeri.
A tek, kad ove mlade djevojke zapjevaju, kao u prošlu nedjelju. U vrijeme pričesti, najprije je pjevao zbor a potom u divnom dvoglasju, Marija i Ana pjesmu “Ti svjetlo si”.
Bijaše to tako lijepo da samo osjetiš toplinu i dragost. Kao glas anđela…