Piše: Milorad Cifrek
Vidi dragi Bože ovu tamu u sred bijela dana. A po noći …ta tama je veća …nekako gušća … zastrašujuća.
Ne znam kako nam se to dogodilo? Željeli smo da nas obasjava svijetlo Tvoje ljubavi, da gledamo ozareno lice Tvoga sina uz vjeru u bolja jutra.
Ali uz svu vjeru, nas su zgrabile kandže tame. Otkud su došle? Ne znam. Znam samo da me je strah a njega osjećam i kod drugih ljudi dok se družimo. Branio sam domovinu i ne bojim se ničega, teško me je uplašiti, ali ovo sada ne mogu objasniti.
Pritišće mi grudi … neda disati …stvarno se neda objasniti.
O tami su i djeca počela razmišljati. Kad se pitalo u školi desetogodišnjake …što je to tama …jedan dječak je odgovorio: -Tama je kad mali čovjek baca veliku sjenu! Stvarno dubokoumno za jedno dijete.
Ja u tome vidim veliku istinu. Imam 54.godine i pokušavam se sjetiti kada je počela tama …
Razmišljam o svom djetinjstvu koje sam proživio kao sretno dijete, ali već tada su se nazirali rubovi tame.
Kao djeca, u školi smo učili povijest. Danas vidimo da je ta povijest lažirana. Nije sva tama u tome što su nas prije lagali nego što nam ni danas ne žele reći istinu.
Te sitne spodobe s velikim sjenama nisu se ni udostojile ispraviti laž. A oni odgovorni … a neki su i danas živi … nemaju se namjeru ispričati za lažna svjedočanstva.
Na žalost i danas o tome uče našu djecu. Živjeli smo u lažima i zabludama pod krilima sjene a strah naših roditelja nas je uvjerio u istinitost koju smo prenosili dalje.
O, BOŽE dragi, pa Tvoje su zapovijedi: -Ne laži! Ne svjedoči lažno!
Njima je bilo lakše proglasiti se antikristima, nego živjeti sretno u istini i tvojoj ljubavi.
Ja sam jedino siguran u tvoju pravdu.
Ne kažu uzalud naši stari: -Stići će te Božja ruka!
Kad dođe moje vrijeme, kazni mene grješnika po zaslugama. Ali molim ti se da kazniš i ove antikriste što se kunu u tebe sjedeći u prvim redovima na misi i to samo kad ih snimaju.
Vjerujem da tada njihova istrošena sjena neće dostajati da njih skrije, kad su toliko dugo njome u tami držali i pokrivali hrvatski narod.
Poštovani Milorade
Na žalost ima i toga da neki dođu na misu za razloko od vjernika… koji boga mole,….ne radi snimaja… već da vide …tko je idući na redu.. da ga za nešto prevare.
Postovani Milorade ovo je tako lijepo opisano. Puno nas se jednako osjeća, sa strahom dočekuju jutro. Često puta sam se pitala koliko to još dobrote treba uložiti da bi se dobrim vratilo. A uvijek se vraća. I bez obzira što ponekad izgleda da oni što u prvim redovima sjede ili kleknu samo kad ih se snima u javnosti, da ti ljudi imaju nekakvu prednost zbog tog svog isticanja, to nije tako. Svatko od nas bude plaćen prema svojoj zasluzi, i onaj dobar i onaj loš, samo se plaćanje vrši baš kao i u našoj državi, mora se nekoliko puta reprogramirati… Read more »
Poštovani Milorade vaše su riječi hvale vrijedne
Ipak ću još jednom odvojiti ovo zadnje što mi se najviše sviđa i dopada.
Ne kažu uzalud naši stari: -Stići će te Božja ruka!
Kad dođe moje vrijeme, kazni mene grješnika po zaslugama. Ali molim ti se da kazniš i ove antikriste što se kunu u tebe sjedeći u prvim redovima na misi i to samo kad ih snimaju.
Vjerujem da tada njihova istrošena sjena neće dostajati da njih skrije, kad su toliko dugo njome u tami držali i pokrivali hrvatski narod.