piše: Slavica Jurčić
Slavonski Brod/ Kao curica često sam pjevušila pjesmu čije riječi idu ovako:”Ja sam mala, pa sam pala, pa sam čaše polupala, moj će tata radit’ pa će čaše platit”.
Sada, skoro i četrdeset godina nakon vjerovanja da će moj tata platit moje nestašluke, promatram i doživljavam incident u kojem se moj rodni Slavonski Brod guši u dimu rafinerije i truje vodom koju je “nepoznati počinitelj” zatrovao nepažnjom. Pratim vijesti i pokušavam dostojanstveno i smireno gledati na sve sa svoga Stupničkoga Brda.
Do mene iz sata u sat dolaze vijesti o ljudima koji rade sve za svoje obitelji, pokazuju građanski otpor i ja im se divim. Jedna Majka otvoreno pita premijera jesu li ovo istine. I ja čekam da se probudim iz lošega sna.
Danas gledam jednog Oca koji iz Rijeke dolazi pješke, na leđima nosi križ, poput spasitelja Isusa dolazi pred našu vladu i traži da se za svu bolesni djecu odobri skupi lijek.
Otac, Majka i Djeca moji su glavni likovi koji su svaki dan u mojim mislima.
Pišem velikim slovima jer smatram da su oni veliki, bar ih ja tako gledam.
Čaša iz moje pjesmice se prelila i napukla, curi iz nje. Mi znamo da trebamo biti hrabri, trebamo vjerovati u čovjeka, ženu i dijete, oni su nam glavni oslonac za život.
Majka svoje dijete čvrsto drži u svojim rukama ne pušta ga iako se vidi da je zabrinuta. U jednom članku su ju nazvali “narikača”. Ona je za mene lavica, pokazuje svu snagu Majke i Žene.
Otac, poput stijene, polako korača, drveni križ mu pritiska leđa, vidi se umor ali i hrabrost. Njegova obitelj ga je dočekala i on ih prima u svoje okrilje, poput stijene čvrst i snažan ne treba im reći “tu sam, ne bojte se”.
Dijete dolazi na kraju ali je najranjivije, nježno, pospano, mirisno, povilo se na majčinim njedrima, ručicama se drži za nju, sve ostalo su sjene, samo je majka bitna.
Moja priča o ovo troje i o mojem strahu da se zatruje djetinjasvo i da naša djeca ne dožive mladost, nije kraj. Moja priča će se nastaviti jer to je pravo svih majki, očeva i djece.
Netko treba razbijeno pomesti, prosutu vodu pokupiti, nove čaše kupiti.
Imamo li pravo na život, djetinjstvo i male radosti koje nam život nosi?
Svi lažu i muljaju. Mali čovjek, otac, majka i dijete, naše obitelji su ozbiljno ugrožene sa svih strana.
Ja često pišem svojim stilom, otvorenije i često agresivnije, s puno argumenata o istom problemu.
Vama, iskrene čestitke na ovome što za sve nas činite.
To je puno više od muljatora i lažova svih vrsta!