Prohladno vrijeme
piše: Mladen Šimić
Krešo je pitao oca o ustašama. Majku takvu stvar nije mogao pitati jer bi odmah dobio udarac po glavi predmetom koji joj se nađe pri ruci.
-To je bila jedna vojno-politička formacija za vrijeme takozvane NDH …objašnjavao je otac.
-Nema govora da su svi Hrvati ustaše jer je ta vojna formacija brojala oko 20 tisuća ljudi, a Hrvata na kugli zemaljskoj ima 12 milijuna. U antifašističkoj borbi sudjelovalo je oko 400 tisuća Hrvata a oni su se borili i protiv Ustaša.
Uostalom ustaše na vlast nisu Hrvati izabrali na izborima već su ih na vlast doveli okupatori Italijani i Nijemci. Sama takozvana NDH je bila marionetska država koju su osnovali okupatori i sve glavne odluke donosili su Italijani i Nijemci u toj “državi”. Ustaše nisu za ponos Hrvatima jer su počinili brojne zločine. Ja uvijek kažem da u svakom žitu ima kukolja a Ustaše su bile kukolj hrvatskog naroda.
To su bili dobrovoljci i hrvatski nacionalisti koji su stupili u službu okupatoru. Mladići koji su bili stasali za vojnu službu novačeni su u domobrane.
Među domobranima je bila jaka antifašistička propaganda tako da se domobrani nisu svim srcem borili za NDH. Evo sine ispričaću ti istinit događaj koji će ti razjasniti mnoge stvari. Imali smo prije rata mljekaricu Mandu koja je bila jedna čestita, čista i vrijedna seljanka. Bila je Hrvatica i vrlo pobožna. Nosila je takozvane rubine ili narodnu nošnju kako se to kaže. Ostavljali smo kantice za mlijeko pred vratima stana. Ona je donosila mlijeko svaki dan u četiri ili pet sati ujutru a mlijeko smo plaćali mjesečno. Imala je dva zlatna zuba i ta dva zlatna zuba koštali su je glave. Ustaše su je ubili i iščupali ta dva zlatna zuba. Nije im smetalo što je Hrvatica i katolkinja. To su ustvari bili kriminalci koji su htjeli na svaki način da dođu do novca i zlata.
Kakva je bila ta takozvana NDH i koliko je bila “nezavisna” ispričaću ti istinit događaj koji se zbio sa maminim ujakom. Ujak je bio austro-ugarski časnik koji je u domobranskoj vojsci imao čin pukovnika. Počeo je surađivati sa partizanima 1943 godine, nabavljao im je vojne karte i dogovarao se da pobjegne k njima preko Kupe. Ustaše su to otkrile i osudile su ga na smrt strijeljanjem. Ujna je bila očajna i sjetila se muževih priča da je bio na vojnoj akademiji zajedno sa Siegfridom Kascheom veleposlanikom Njemačke u Zagrebu. Ujna je dobro znala njemački jezik i nazvala je telefonom Sigefrida Kaschea. Javio se ženski glas vjerojatno njegove tajnice sa pitanjem: “Wer sucht?.”
Ujna je rekla na njemačkom jeziku da traži supruga pukovnika koji je bio školski drug gospodina Kaschea. Odmah nakon nekoliko trenutaka javio se Kasche osobno na telefon. Rekao joj je da se sjeća svog školskog druga Mate pa kako da ne.”Veoma mi je drago da ste se javili gospođo a kako to niste učinili ranije jer sam ja u Zagrebu već dvije godine. Rado bih se vidio sa Matom jer smo bili dobri drugari“.
Ujna je rekla da nisu htjeli smetati jer je on čovjek na položaju i vjerojatno nema vremena za kavu i ćaskanje. “Niste u pravu gospođo jer bi mi baš to bilo drago i jako bi mi prijalo. Nego recite mi gdje je Mato i ne plašite se meni reći ako je u partizanima jer to je prava strana za jednog Hrvata” . Ujna nije mogla vjerovati svojim ušima. “Ne gospodine nije u partizanima već je domobranski pukovnik koji je osuđen na smrt”. Kasche je rekao brzo: ” To nisam znao i odmah ću tu stvar provjeriti i molim vas gospođo da mi ostavite vaš broj telefona a ja ću se vama javiti čim prije” . Prošlo je teških i dugih dva sata. Odjednom pred kućom se pojavio vojni kamion i iz njega je izašao ujak i teškim korakom krenuo prema kući. Kamion je odmah otišao. Kasche se nije javljao a ni ujak ni ujna ga nisu zvali da mu se zahvale. Ujak se odmah počeo kriti kod rođaka u jednom selu u Bosni i poslije šest mjeseci skrivanja našao je dobru i sigurnu vezu i otišao u partizane. “Eto sine moj tko je vladao i odlučivao i mijenjao presude sudova u takozvanoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj“ .
Dječak je pitao oca i o mržnji koju osjeća zbog toga jer je Hrvat. Tako nešto nije mogao pitati nervoznu majku jer bi odmah dobio udarce po glavi kuhačom vrelom od krumpir-paprikaša naravno bez mesa.
-To se sine zove nacionalizam i to je jedna predrasuda. Nemoj pasti ti u istu pogrešku jer osjećaš na sebi tu predrasudu kao mržnju jer si Hrvat a oni o svim Hrvatima imaju loše mišljenje. Naravno o sebi svi nacionalisti imaju visoko mišljenje. Taj nacionalizam se stiče odgojem u obitelji. A pravi nositelji nacionalizna su pripadnici elite. Pripadnici elite srpskog naroda su u dugom vremenskom periodu indoktrinirali srpski narod. Morao sam prihvatiti premještaj ovamo jer je željeznica ustrojena kao vojska …naređenje-izvršenje.
Tvoja majka mi često prebacuje što smo došli ovamo ali stvarno nisam mogao odbiti jer bih dobio otkaz. Ona nikad nije radila pa sve to zamišlja drugačije. Ja i sam u službi osjećam tu mržnju. Dragi sine nisam ni sam znao kakvi su Laloši. Mislio sam da su drukčiji i malo tolerantniji od bosanskih Srba. Sa bosanskim Srbima sam se družio a najbolji drug mi je bio Srbin Basta. Srbi iz Bosne i Hercegovine su drukčiji, vole pjesmu, društvo i teferiče kao i Muslimani.
Vrlo su gostoljubivi i kad im dođeš u kuću drago im je i od srca te počaste. Kad smo se selili ovamo govorili su mi jedino da klima u Vojvodini nije dobra. Nisam znao da su vojvođanski Srbi ovako zatvoreni, škrti i puni mržnje. Ne pada im na pamet da pozovu na kavu ili piće, ali se rado odazovu i dođu pa ih se poslije ne možeš otarasiti. Ali evo sine i ja sam padam u pogrešku jer sigurno nisu svi takvi jer sigurni i među njima ima ljudi koji su dobri i ne mrze Mađare i Hrvate. Tu smo sada i kako nam bude. “Kak je bilo da je bilo uvek je nekak bilo!” kaže Krleža. Iz ove kože ne možemo iskočiti. Mislim da i šovinisti nisu sretni ljudi. Imam takav nekakav predosjećaj”.
Krešo nije baš shvaćao sve ali je cijenio mišljenje svog oca. Nije znao šta je elita i indoktrinacija i otac mu je strpljivo objašnjavao. To je trajalo sve dok ne bi uletila nervozna i zajapurena majka koja je cičala i tjerala dječaka po vodu u trgovinu ili da čisti svinjama.
Nastavlja se!