iZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 06. ožujka 2011.
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Ne znam zašto, ali u doba poklada često mislim na grenadir-marš, granatir-marš …ili kako se već sve to jelo ne naziva. Prosto je to jelo, koje se često jelo, a bilo je gotovo redovno na pokladni utorak na stolu. Ne znam zašto …je li to bilo povezano s nekom tradicijom, ali bilo je tako. Grenadir-marš i krafne.
Pjevalo se i veselilo i nekada za poklade. Sve je bilo nekako spontanije, opuštenije, luđe…
U dijelu Slavonije u kojemu sam ja odrastao slavile su se poklade, fašnik, maškare… tri dana. Nedjeljom su bile takozvane dječje maškare. Djeca su hodala, malo prerušena, od kuće do kuće, a ukućani su im darivali bombone, orahe, kolače… Najčešće su to bile krafne. Znao je pasti i pokoji novčić, ali to je bilo rjeđe.
Momci i cure su na raspolaganju imali ponedjeljak i utorak. Cure su razlikovale spremanje „ulipo“ i „uružno“. „Ulipo“ je bilo istaći ljepotu, lijepo se obući, crvenim krep-papirom narumeniti usne i lice, „pometati“ dukate… a „uružno“ je bilo …ah da ne opisujem …suprotno „ulipom“.
I onda …uružno ili ulipo, svejedno kako …na seljačka kola, koja su bila okićena „cvićem“ od krep-papira, i raznim šarenim vrpcama …pa od sela do sela …pjevajući naravno:
Poklade su da pjevaju lole,
a korizma da se babe mole.
Poklade su svako se veseli,
svako netko drugi biti želi.
Što bi bilo da nam pisme nije,
mislili bi samo mi na grije (grijehe).
I tako od sela, a navečer u dom …svirači, zabava i onda …ništa do Uskrsa.
O Bože …ja o veselju, a imao nakanu pisati o jelu iz vremena moje bake.
Danas je na redu popularni grenadir-marš.
Ime je dobio po grenadirima, rodu vojske iz doba KuK monarhije. Bilo je to gotovo redovno jelo vojske u to doba.
Ja sam ga poznavao kao jelo od krumpira i tijesta, koje se često jelo kod nas u kući. Ali u Gradišću u Austriji, upoznao sam ga kao dodatak jelima.
Gradišćanski Hrvati imaju bogatu grenadirsku tradiciju. Iselivši se iz Hrvatske i Bosne zbog osmanlijske invazije, do konačnog oslobođenja od Turaka služili su kao obrambeni bedem. To potvrđuju i brojne utvrde u Gradišću, po kojima je ta pokrajina i dobila svoje ime.
Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno Moliške Hrvate.
Kako ratovi s Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.
Uz mnoga jela u Gradišću dobit ćete grenadir-marš. Uz pečenje, roštiljke, jaje na oko…
Da ne duljim s pričom, možda ste već znatiželjni …jedan recept iz okolice Rusta u blizini Neusiedler See u Gradišću:
Ovo je domaća verzija, koja se priprema u obitelji Tkalec, ali osnova je svugdje ista.
Kuhani krumpir, a najbolji je onaj koji je kuhan dan ranije, izreže se na ploške i pomiješa sa na ulju prženim crvenim lukom. Doda se crvene mljevene paprike po želji. Za moj ukus se u Gradičću (Burgenland) gotovo rasipa s paprikom. U tu smjesu se dodaju kuhane krpice od tijesta (fleckerl) i jelo je gotovo. Gospođa Tkalec je uz to poslužila salatu od maslačka (radiča).
I to je to. Jednostavno i ukusno jelo, ali opet nije baš za osobe, koje se manje gibaju. Poznanica koja redovno prati i pripravlja jela po receptima iz kuhinje naših baka kaže mi:
-Ta jela su super ukusna, ali nekako sjedaju na bokove.
Tih problema nismo prije imali. I ako je nešto i „sjelo na bokove“, smatralo se to znakom ljepote: -Ma pravo lipa cura garava, rumena, debela…