Vanja Škrobica
od sunca i mora vrhovi
moje kose
bili su slabi i divlje ispucani
zlatili su se poput šafrana
desna tanka naramenica,
lagane cvijetne haljine,
nemarno mi je često padala
ljeto i more:
svirao si gitaru i pjevao:
“And I love Her”
(… “Bright are the stars that shine
Dark is the sky
I know this love of mine
Will never die
And I love her…”)
imali smo skoro šesnest
od rubu usnica mi, sve do vrata,
sporo i lijeno
klizile kapljice znoja
nimalo ženstveno, rekli bi,
ali imala sam skoro šesnaest i
… nisam baš marila za takvo što
nokte na nogama,
neprimjereno mojim godinama,
lakirala sam
izazovno crvenim lakom
provocirala sam?
nepotrebno!
izula sam ljetne lagane šlape
komično poskočila
opečenih tabana
na vrelom betonu
primio si me za ruku
da ne posrnem
imali smo oboje skoro
šesnaest toga ljeta
maestral se zaigrao
mojom haljinom
otkrio mi pocrnjela bedra
pogledali smo se sramežljivo
ni danas nisam sigurna
jesu li ti oči bile
zelene ili indigo plave
bili smo zbunjeni
jer imali smo tek šesnaest