Dragica Šimić
Zaogrni me dugom
U jutru u kojem hladni mrazevi
Daju obol mojoj tuzi,
Da se rodim iz čahure strepnje
I kao leptir nade da poletim.
Jer nada je tako lijepa
A ja njeno svjetlo trebam.
Zaogrni me
Samo jednom zrakom toplog pogleda
Da ovaj let nedosanjanih snova
Dobije svoj smisao.
Ne tražim puno,
Samo onoliko koliko možeš dati.
Neka bude tvoje,
Neka bude iskreno,
Neka bude istina.